Umirovljenički pogled

Nostalgija za školom

marija Hećimović
Marija Hećimović

Bila sam učiteljica razredne nastave 42 godine. U rujnu 2014. godine otišla sam u mirovinu. U OŠ „Ivan Goran Kovačić“  prvo sam bila učenica, a 21 godinu učiteljica. OŠ „Ivan Goran Kovačić“ pohađali su moji sinovi, a sada je učenica i moja unuka.

Voljela sam svoj posao iako rad u školi nije lagan, nego vrlo zahtjevan. Traži puno odricanja, upornosti, samodiscipline, ali i radosti i ljubavi. Posebno sam voljela prenositi djeci nova znanja, s njima razgovarati, pomoći im da prebrode razne strahove, nesigurnosti i sl.  Radovala sam se njihovim uspjesima, žalostila neuspjesima, poticala ih na učenje, rad, upornost i marljivost. Nedostaju mi učenici i neposredan rad s njima.

Sada sam u mirovini i imam dosta slobodnoga vremena. U slobodno vrijeme radim ručni rad, mnogo čitam, ispunjavam križaljke, slušam glazbu, njegujem cvijeće, fotografiram, družim se s unučadi. Gotovo svakodnevno s mužem šetam  gradom. Ponekad se družim s kolegicama, umirovljenicama. Odemo na kavu ili šećemo  uz Savu.

Učenicima naše škole bih poručila da budu dobra djeca, marljiva, uporna, iskrena i disciplinirana. Da se zalažu  za svoje ciljeve i da na ispravan način rješavaju svoje probleme, zajedno sa svojim nastavnicima. Kolegama bih poručila da imaju razumijevanja za učenike i njihove probleme i da izdrže sve ono što ih čeka i da dočekaju mirovinu zdravi, psihički i fizički.

Marija Hećimović

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *