Škola za život iz mojega ugla
Kako se bližila nova školska godina, bila sam u sve većem strahu i neizvjesnosti. Osim što sam nestrpljivo čekala nove predmete: Fiziku, Kemiju i Biologiju moju znatiželju je golicala i i Škola za život. Pitala sam se što je to. Zato sam odlučila kao prava novinarka istražiti što je novo ove školske godine.
Saznala sam da je Škola za život eksperimentalni program koji se provodi na razvijanju vještine učenja i aktivnosti učenika. Piše kako je važno djecu poučavati kritičkom promišljanju, razvijanju vlastitih stavova i rješavanju različitih problemskih zadataka. To znači da treba analizirati, sistematizirati i pronaći rješenja zadatcima s kojima se susrećemo u svakodnevnom životu. Taj se program provodi u 1. i 5. razredima u svim predmetima, a u 7. i. 8. razredu u Biologiji, Kemiji i Fizici. Kako su to meni novi predmeti, pitala sam se hoću li vidjeti razliku u poučavanju i vrednovanju u tim predmetima. Novi način vrednovanja
Novi način vrednovanja
Posebno mi je nejasno bilo vrednovanje. Formativno vrednovanje pa sumativno vrednovanje… Vrednovanje kao učenje? Vrednovanje za učenje? Koja zbrka? Sva sreća da mi mama radi u školi pa mi je pojednostavnila cijelu situaciju. Objasnila mi je da se sumativno vrednovanje odnosi na vrednovanje naučenoga ocjenom. Ostala vrednovanja ne rezultiraju brojčanom povratnom ocjenom što mi je bilo drago, nego mi daje opisne povratne informacije koje bi mi pomogle kako najbolje ostvariti razine usvojenosti ishoda.
Ishodi??? Objasnila mi je da je to ono znanje što sam stekla učenjem. Moći ću upotrijebiti, pisati, osmisliti, usporediti, objasniti, opisati, razlikovati i slično. Možda to znači da ću moći razlikovati autotrofne i heterotrofne organizme ili da mogu prepoznati jednu jednadžbu od druge. I tu nije kraj. Kod vrednovanja kao učenja razlikujemo samovrednovanje i vršnjačko vrednovanje. Samovrednovanje provodi učenik sam, a vršnjačko međusobno vrednujući rad ostalih učenika. Jasno mi je da sumativno vrednovanje provodi učitelj, ali opet imam pitanje. Kako ću se samovrednovati ili kako ću vrednovati rad svojih prijatelja u razredu? Puno, puno pitanja, a odgovori su postupno došli sami. Vrednovanje u praksi
Vrednovanje u praksi
Na satu biologije rješavali smo nastavni listić koji mi je pomogao da se bolje pripremim za pisanu provjeru. Jasnije mi je bilo što dobro razumijem, prepoznajem, definiram kao i ono što trebam više raditi kako bih bila sigurnija. To mi je zapravo bio putokaz za bolji uspjeh ili kako Škola za život kaže da budem uspješnija u ostvarivanju obrazovnih ishoda.
Sličnu situaciju imali smo na satu hrvatskog jezika kada smo stvarali priču. Učiteljica je odredila kriterije, a mi smo pisali, stvarali i vrednovali se međusobno. Primjećujem da ove godine imam u imeniku puno više zabilješki kojima se prati moj rad i koje meni, ali i mojim roditeljima govore o mome zalaganju, predanosti zadatku i na kojoj razini usvajam ishode. Moram se redovito pripremati, baš za svaki sat, a na satu aktivno sudjelovati. Velika je to promjena! Svi učitelji traže da se uči s razumijevanjem, a ne napamet, da više samostalno istražujemo, da ne bubamo gotove činjenice. Više aktivnosti, manje pasivnosti bio bi dobar slogan Škole za život!
Na kraju polugodišta zaključujem da nama učenicima ovakva škola „nova“ ili onakva „stara“ nije baš zabavna jer ijedna i druga zahtijevaju trud, rad i upornost! Jedino tako ćemo uspješno ostvariti rezultate, uspjehe, ocjene, ishode…
Ana Zekušić
