Portret proslavljene brodske košarkašice

Moja trenerica  Kornelija Kvesić

Dugo sam već željela napisati nešto o svojoj trenerici košarke koju izuzetno cijenim i volim. Svoju ljubav prema košarci prenosi već godinama na mlađe generacije pa ju je tako prenijela i na mene. Jedva sam dočekala dan kada sam s njom mogla razgovarati.

Kornelija Kvesić  trenerica je Košarkaškog kluba Brod. Rođena je 25.kolovoza 1963. godine u Kraljevoj Sutjesci u Bosni i Hercegovini. Osnovnu školu završila je u Brodskom Vinogorju, a srednju školu u Slavonskom Brodu. Košarku je počela trenirati s 12 godina u Košarkaškom klubu Rade Končar iz kojeg prelazi u Košarkaški klub Bosna, a nedugo zatim u Košarkaški klub Elemes iz Šibenika. U svojoj košarkaškoj karijeri odigrala je 170 utakmica za reprezentaciju tadašnje Jugoslavije. Najvažnija medalja u njezinoj karijeri je ona na Olimpijskim igrama u Seulu u Južnoj Koreji 1988. godine. Osvojila je i srebrenu medalju na Svjetskom košarkaškom prvenstvu 1990. godine u Maleziji. Svoju bogati košarkašku karijeru gradila je u Francuskoj, Grčkoj, Makedoniji, Izraelu, Belgiji i Turskoj. Danas je trenerica i predsjednica Košarkaškog kluba Brod gdje trenira juniore, seniore i kadete. Trenirala je igračice koje su ušle u reprezentaciju Hrvatske, a i među njima je Nina Novak, prva igračica iz ovoga kluba koja je osvojila zlatnu medalju s reprezentacijom Hrvatske.

Trenerica je sa sjetom razgovarala o vremenu koje je prošlo. Rekla mi je da je oduvijek htjela biti sportašica, a košarkašica je postala slučajno. Zamijetio ju je u 5. r. trener KK Rade Končar jer je bila visoka i vitka. Roditelji su dali dopuštenje za treniranje i tako je sve počelo. Sretna sam što su ljudi iz moje okoline prepoznali moj talent i neprestano me usmjeravali. Naravno, bila sam i strašno uporna i odgovorna i kada se to sve posloži, rezultati dođu sam po sebi.  Saznala sam da joj je košarkaški uzor bio Mirza Delibašić i da ju je on nagovorio da prijeđe u KK Bosnu. Ispričala mi je da je nekada odnos škole prema sportašima bio puno drukčiji. Sve se moglo. Danas škola nema toliko razumijevanja za profesionalne sportaše, što misli da nije dobro. Smatra da se i roditelji previše upliću u trenerski posao.

Poruka naše trenerice je da se djeca moraju što više baviti sportom jer je sport nešto predivno i korisno. Kroz njega upoznajemo druge kulture i gradove, učimo se odgovornosti, radu i obvezama. Naša je trenerica ostvarila svoj san, a možemo i mi ako se budemo trudili i vjerovali  u sebe.

Karla Milinović

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *