Reportaža sa Sicilije

Putovanje za pamćenje

Željno sam iščekivao odlazak na Siciliju. Konačno sam 4.10.2019. sa svojim ujakom Alenom, bratom Emanuelom i prijateljima Katjom i Andrejom te njihovom mamom Kornelijom krenuo iz Zagreba za Veneciju. Iz Venecije smo putovali avionom do Sicilije.

U Veneciji, na proputovanju prema Siciliji

Sicilija je najveći otok u Sredozemnom moru i pripada Italiji.  Okružena je Sredozemnim morem, Jonskim morem i Tirenskim morem. Trenutno na Siciliji živi više od pet milijuna stanovnika, od toga najviše u gradu Palermu. Otok je poznat po povijesti, kulturi, umjetnosti, arhitekturi, kuhinji i jeziku. Na Siciliji vlada mediteranska klima, koju karakteriziraju topla proljeća i jeseni, vrela ljeta i blage zime. Sicilija je s oko 3000 vrsta biljaka jedan od otoka najbogatijih vegetacijom na Mediteranu. Na otoku raste mnogo divljeg cvijeća kao što su jasmin ili orhideje, ali i neke egzotične biljke kao fikus, banane i papirus.

Kada smo sletjeli, otišli smo do kuće koju smo unajmili. Prvo smo obišli Cataniu. To je drugi najveći grad na otoku poslije Palerma. U gradu smo obišli tržnicu i središnji trg na kojem se nalazi Slonova fontana. Na trgu smo jeli njihove sladolede koji su okusom bolji nego naši, a kasnije uputili do Jonskoga mora.

Kao u filmu

Sljedeći dan naše odredište bio je vulkan Etna. To je najviši vulkan u Europi koji je aktivan i dimio  se  kad smo ga posjetili. Nije me bilo strah da će eruptirati dok smo mi tamo. Prema vulkanu smo se vozili gondolom 1.500 m uvis i još minibusom 500 m. Gondola nije baš bila velika, u nju je stalo samo šest osoba. I bila je dosta niska. Bili smo na 3.350 m nadmorske visine. Nisam baš nešto vidio otok jer su bili oblaci. Bilo je jako hladno i vjetrovito, ali kad sam rukom dotaknuo tlo, ono je bilo vrlo toplo.

Kad smo se vraćali, otišli smo opet do Jonskog mora koje me podsjetilo na naše Jadransko more. Plaža je bila pješčana. Umočio sam bose noge u vodu. More je bilo doista hladno! Ipak je to bio listopad!  Na plaži smo jeli njihov specijalitet arancine – kuglice punjene rižom, mesom i sirom. Bilo je jako fino. Obišli smo i jedan gradić koji se zove Taormina. Vrlo je lijep i izgrađen na strmoj obali. U njemu se nalaze ostaci grčkoga amfiteatra s pogledom na vulkan Etnu. U njemu smo se opet vozili gondolom jer su ceste vrlo vijugave jer je je građen na strmini. Hodali smo uličicama i tražili zanimljiva mjesta za fotografiranje.

Obišli smo ostatke grčko-rimskoga amfiteatra s kojega puca prekrasan pogled na Jonsko more i vulkan Etnu. Tamo smo jeli pizzu, najpoznatije talijansko jelo i njihove sladolede na štapiću.

Arheološki centar Sicilije

U ponedjeljak smo otišli u Sirakuzu,  antički grad na istočnoj obali Sicilije. Siracuza obiluje arheološkim ostatcima iz doba stare Grčke. Stari dio grada proteže se na otok Ortigiu koji je pun mostova, malih kanala i prolaza. Šetali smo gradom te mostom prešli na otok. Tamo smo jeli canelone, okruglo šuplje tijesto koje se puni slatkim ili slanim nadjevom. Mi smo jeli slatke, punjene sa sirom. Onda smo šetali malim ulicama i došli do mora. U daljini smo vidjeli puno brodova. Otišli smo do Normanske katedrale koju je izgradio biskup Zosimo u 7. stoljeću na temeljima velikog Ateninoga hrama  iz 5. st. prije Krista. Najzanimljiviji su dijelovi unutrašnjosti krstionica s mramornim bazenom iz 12. ili 13. st., srebrni kip sv. Lucije Pietra Rizza iz 1599. godine, ciborij Luigija Vanvitellija i kip Gospe Snježne iz 1512. godine.

U katakombama

Također smo posjetili i katakombe. Katakombe su podzemno groblje. Za razliku od katakombi u Parizu koje sam posjetio 2017. godine, u ovim katakombama se ne vide ljudski ostaci – kosti, tako da nije bilo strašno hodati po njima.

Misao za kraj

Nakon prekrasnih sedam dana, naš je posjet Siciliji završio. Bio sam zadovoljan i sretan jer sam puno toga vidio i naučio. Jedino što me iznenadilo jest učiteljičino pitanje jesam li što saznao o poznatoj sicilijanskoj mafiji Cosi Nostri.  Nažalost, ovo nitko nije spomenuo. Morat ću se ponovno vratiti na Siciliju kako bih i o tome nešto saznao.

                                                                                                                                              Gašpar Pavlović

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *