Reportaža iz Sudić Metala

O otkupu i prodaji metala

Novinarke i njihova mentorica Marija Matić  5. 12. 2016. posjetile su tvrtku Sudić Metal. d. o. o.  koja se bavi prikupljanjem i prodajom metala. Tvrtka se nalazi u kompleksu tvornice Đuro Đaković. Razgovarale smo s direktorom Damirom Sudićem kako bismo saznale više pojedinosti o tvrtki i njihovu poslu.

Zajednička fotografija novinarki, direktora tvrtke i djelatnika tvrtke Sudić Metal

Tvrtka je osnovana  2001. godine, i to je skoro 16 godina neprekidnoga rada. Ovo je obiteljski posao jer je tvrtku osnovao  Damirov otac Stjepan i u njoj radio do umirovljenja.  Saznale smo da je u tvrtki pet stalnih radnika. Osim direktora tu je još Željko Barić, radnik i glavni skladištar; Martin Rašić, vozač i Matija Vučković, autogeni rezač na rezanju i sortiranju željeza. Zanimalo nas je na koji način dolaze do metala. Ispričali su nam da im mnoge tvrtke, pravne i fizičke osobe i obični građani dovoze svoj metalni otpad ili oni odlaze po otpad u krugu od 50 km. Taj se odlazak ne naplaćuje ni građanima ni tvrtkama.
Naučile smo da se  metal dijeli na obojeni i neobojeni. Neobojeni metali su željezo, čelik, gus i njih hvata magnet. Obojeni su metali oni koji imaju neku boju i magnet ih ne hvata, npr. aluminij je bijel, bakar je sličan zlatu dok je mesing žut. Saznale smo da je od metala koji skupljaju najskuplji bakar. Postoje i skuplji plemeniti metali, a to su zlato i srebro  koje ne otkupljuju. U Sudić Metalu najviše skupljaju željezo i aluminij, a najmanje olovo zato što je otrovno i najmanje je zastupljeno. Željezo je najtraženije zato što ima željezara koje tope željezo i prave neke druge proizvode. Željezare upotrebljavaju velike količine željeznoga otpada, a neke i više od tisuće tona. Danas željezo više kupuju vanjski kupci u Turskoj i  Italiji jer u Hrvatskoj veće željezare Sisak i  Split ne rade. Postoje i manje željezare tipa Plamen u Požegi.

Pitali smo ih što rade s ostalim proizvodima koji dolaze uz metal npr. plastika i drvo. Rekli su nam da radnici sve sortiraju, koristan  otpad razdvajaju i prodaju ili daju drugim obrađivačima. Postoji i mogućnost ozljeda kada se teret diže na neku visinu pa radnici oko kamiona nose kacige, naravno, obvezne su i zaštitne rukavice kao i odijelo.

Najveći problemi s kojima se tvrtka suočava su financijski, kao neplaćanje u određenom roku, zbog čega se moraju pokretati i sudski nalozi. Tržište je jako veliko i nikada ne znaju hoće li im kupac platiti ili ne. Nekad se zna dogoditi da dobavljači umiješaju u robu razne druge materijale lošije kvalitete kako bi teret bio teži, no oni imaju magnet koji hvata samo pravi metal i tako otkrivaju prevare.

Damir Sudić ispričao nam je mnoge zanimljivosti vezane uz kemiju, ali i neke povijesne  anegdote npr. da su stari Rimljani poludjeli jer su pili vino iz olovnih čaša. Vlasnik tvrtke i njegovi zaposlenici vole taj posao jer je za njihov pojam i zahtjeve dosta dobar i ne bi ga mijenjali.

Ovaj zanimljiv susret završio je sjajnim palačinkama i pizzom, sokom i lijepim poklonima za svetoga Nikolu.

Nikolina Sudić, 6.a