Mudrovanje sedmoškolca o ocjenama
Učenik sam 7. razreda osnovne škole i sretan sam što sam zahvaljujući većem trudu i učenju uspio završiti prvo polugodište s odličnim uspjehom. Za razliku od prethodnih godina, sada su mi ocjene postale jako važne jer se bliži vrijeme upisa u srednju školu. Svjestan sam da mi samo dobre ocjene mogu omogućiti izbor srednje škole koju ću upisati.
Posljednjih godina svjedoci smo prave poplave odlikaša među učenicima osnovnih škola. Ako pogledamo postignuti uspjeh učenika naše škole, možemo uočiti da su gotovo nestali učenici ocijenjeni nedovoljnim i dovoljnim uspjehom. Broj onih koji su završili razred s dobrim je vrlo mali (svega 10-15%), a odlični dominiraju (preko 50%). Zanimljivo je da je u školskoj godini 1978/79. bilo čak 46 ponavljača, a u zadnjih 6 godina niti jedan.
Znamo da se postignuti uspjeh u posljednja dva razreda osnovne škole uzima kao glavni kriterij za upis u srednju školu. S jedne je strane to dobro jer je jedan od motiva učenicima da postignu što bolji uspjeh, no isto tako ovakav školski sustav stavlja u prvi plan ocjene i čini se da su djeca počela učiti radi ocjena, a ne radi znanja. Na taj se način stvara veliki pritisak na učenike kojima budućnost ovisi o ocjenama, na nastavnike koji su isto svjesni da ocjenama mogu odrediti nečiju budućnost, na roditelje koji smatraju da im djeca moraju biti odlikaši, pa roditelji također vrše pritisak na nastavnike. I tako stvara se začarani krug iz kojeg bi trebalo pronaći izlaz.
Same bi ocjene trebale biti ogledalo znanja, međutim kriteriji ocjenjivanja razlikuju se od nastavnika do nastavnika, od škole do škole i upitno je koliko su one zaista realne. Možda je najbolji pokazatelj toga koliko su one zaslužene i rezultat pravog znanja taj što nakon upisa u srednju školu dolazi do velikog pada u uspjehu. Na primjer, od 22 odlična učenika, 1. razred gimnazije samo je njih 6 završilo s odličnim uspjehom. Uzroci toga pada uspjehu u srednjoj školi mogu biti različiti. Dio odličnih učenika u osnovnoj školi očito nisu pravi odlikaši. Osim toga, dolazi do promjene sredine što također može utjecati na učenike .Isto toliko mogu biti i preveliki zahtjevi pojedinih profesora, a i teži srednjoškolski programi.
Ocjena je nužno zlo i ako učenici uče samo zbog ocjene, to je jako loše. Svi bismo trebali shvatiti da se ne uči radi ocjene, nego radi znanja. Na koji bi način trebalo najbolje pratiti i vrednovati učenike tijekom školske godine, pitanje je koje već dugo muči stručnjake.
Danas se sve više govori o uvođenju polaganja male mature u osnovne škole kao jedan od rješenja da se ustanovi pravo znanje učenika pod jednakim kriterijima za sve. Međutim, nije sigurno koliko bi sama mala matura pomogla da se prepoznaju pravo znanje i sposobnosti učenika i da ih se usmjeri i pomogne im u pravom izboru nastavka školovanja. A to je upravo ono što je najvažnije i za budućnost samih, ali i društvo u cjelini.
Tibor Vasong
