Rat iz perspektive djeteta
Roman „Trči! Ne čekaj me…“ napisala je djevojčica Bojana Meandžija. Započela ga je pisati 1991. godine kada je imala trinaest godina i prvi put se suočila s ratnim zbivanjima u svome gradu Karlovcu kada je u Hrvatskoj započeo Domovinski rat. To je autobiografski roman u kojemu spisateljica navodi i datume opisanih događaja.
Ova je knjiga pravi dokument tog vremena jer čitajući knjigu možemo puno saznati kako je izgledao život pod stalnom ratnom opasnošću. Kako je to kada odjednom započne pucati sa svih strana, a ti si nezaštićen u stanu na desetom katu. Ili kako je izgleda kada moraš brzo sići do skloništa, a vodiš malu sestru za ruku. Kako je to boraviti i živjeti u sivom i mračnom skloništu s mnoštvom ljudi. Kako je to priželjkivati neke obične i svakodnevne stvari koje su ti odjednom postale nedostupne. Kako je to biti u strahu za svoje najbliže. Kako je to odrastati u takvim uvjetima.
Dok sam čitala ovu knjigu, niz osjećaja proletjelo bi kroz mene. Suosjećala sam s Bojanom i lako sam se mogla uživjeti u njezinu situaciju. Ovo djelo preporučam svima koji nisu doživjeli pakao rata kako bi barem malo postali svjesni kroz šta su sve ljude prolaze tijekom rata.
Rita Pavković
