Kad hobi postane zanimanje

Intervju s brodskim preparatorom Ninom Frančeskijem

Nino Frančeski i novinari
Nino Frančeski s našim novinarima

Prepariranje, poznato i kao taksidermija (s grčkog ‘navlačenje kože’) rijedak je i zahtjevan zanat. U Hrvatskoj je tek desetak preparatora. Među njima je i Nino Frančeski, otac našeg učenika koji živi i radi nedaleko od škole. Iako je diplomirani inženjer stočarstva, diplomu je ostavio da bi se bavio prepariranjem. Ubrzo je hobi prerastao u unosan posao, a on postao ugledan brodski preparator. Preparira ptice i sisavce, izrađuje dermopreparate (prepariranje samo jednog dijela životinje), cijele preparate, uređuje diorame (preparirana životinja u nekom prostoru), slaže izložbe… Uredio je i mnoge ustanove i prostore: Muzej hrvatskog lovačkog saveza, Poljoprivredni fakultet u Osijeku, Veleučilište u Karlovcu, Šumarski faklutet u Zagrebu, Šumarski muzej u Bošnjacima… I to je bio povod za razgovor s ovim neobičnim i zanimljivim čovjekom.

Iskra iz djetinjstva

Što ste kao dijete htjeli postati?
Htio sam biti lovac. Volio sam životinje i uvijek sam provodio vrijeme u prirodi, igrao se s pticama, ribama i žabama. Iz toga je i proizišla moja ljubav prema prepariranju.

Kako ste počeli preparirati?
Bilo mi je žao da trofej koji sam ulovio propada. Divio sam se preparatorima koji su imali pune sobe preparata i želio sam ispuniti sobu kao i oni premda sam se dugo tražio. Prvo sam se upisao na Kineziološki fakultet u Zagrebu, zatim se prebacio na veterinu pa prešao na poljoprivredu u Osijek, smjer lovstvo, ali ga na kraju nije bilo pa sam diplomirao stočarstvo. Ipak je ljubav prema prepariranju prevagnula. Počeo sam preparirati s dvanaest godina. Susjed moje tete u Rijeci vidio je da me to zanima i pozvao me da mu pomognem. Čitao sam literaturu, učio i pekao svoj zanat. Ubrzo sam počeo raditi za druge i tako proširio svoj posao.

Postoji li u Hrvatskoj škola za prepariranje?
U Hrvatskoj ne postoji škola za prepariranje, ali se u Austriji nalazi jedna. Iako ju nisam pohađao, sada tamo podučavam mlade preparatore. U Africi postoje velike tvornice gdje je više odjela za svaki pojedini dio procesa prepariranja. U Hrvatskoj toga nema i preparatori uglavnom rade sami, kao i ja.

Koja je bila Vaša prva preparirana životinja?
To je bila glava ptice rusog svračka i još uvijek ju čuvam. Svračak je malena šarena ptica koja podsjeća na Zorroa jer ima crnu prugu preko očiju.

Svakidašnjica preparatora

Kako se preparira životinja?
Prvo treba oguliti kožu sa životinje i uštaviti ju – zaštititi od propadanja kiselinama i uljima. Poznati su preparati stari oko tristo godina i još se drže u muzejima. Po kostima možemo preparirati i životinje koje su davno izumrle. Poslije toga treba nabaviti model koji kupim i napunim poliuretanskom pjenom. Trebam očistiti i iskuhati rogove i lubanje i zaštititi ihod kukaca. Kupim i posebne oči za određenu životinju. Zatim kožu moram zalijepiti na model, učvrstiti iglicama i zašiti ostatak. Postoji period sušenja od 10 do 15 dana. Na kraju se preparat dovršava raznim smolama, isuši i oboji. To nije lagan i ugodan posao. Prljav je, zahtijeva strpljenje, zato bez ljubavi ne bih mogao raditi. Svaki preparator ima svoj potpis, tako da bih svoj preparat vjeverice znao prepoznati i među tisućama takvih.

Glava lisice
Glava lisice

Koliko košta prepariranje vjeverice, a koliko medvjeda?
Vjeverica je zaštićena i treba imati dozvolu za njezin lov, ali bi koštala oko 500 kuna. Cijena za medvjeda ovisi o njegovoj veličini. Manji košta 7000 kuna, a veliki može postići cijenu i do 21000 kuna. Nisku cijenu imaju fazani, trčke, kamenjarke, patke, većinom ptice od 400 do 500 kuna. Divokoze su 1900, divlja svinja 2800, lisica 1400, oriks i gnu 3200 kuna… Cijena varira prema veličini željenoga preparata.

Kako nalazite kupce?
Oni pronađu mene. Družimo se zajedno u lovu ili vide moje preparate kod drugih, raspitaju se pa tako dolaze. Moj je najdalji klijent s Novog Zelanda.

Koje su poteškoće i ozljede u Vašem poslu?
Kod većih je životinja naporno zabosti iglice koje drže kožu i bole me prsti nakon toga. Ponekad se znam duboko porezati, ali prepariranje većinom nije posao gdje je velika mogućnost ozljeda.

Jesu li Vaše životinje uginule prirodnim putem ili su ulovljene?
Uglavnom su ulovljene, ali ima i slučajeva kada uginu, kao tigar u jednome zoološkom vrtu. Tada je postojala mogućnost da tigar nije potpuno mrtav, a ja sam ušao u kavez s malenim nožem. Srećom, tigru je ipak srce prestalo kucati prije našega susreta.

Dvije strane iste ljubavi

Kako možete pomiriti ljubav prema životinjama s lovom životinja, tj. ubijanjem?
Želio bih istaknuti da lov nije ubijanje. Mi lovci imamo posebne životinje koje smijemo ubijati. Vrlo dobro poznajemo navike životinja, hranimo ih. Kada su poplave, visok snijeg, prestajemo s lovom i brinemo se o njima. Možda neki ne shvaćaju tu ljubav, ali mi smo ljubitelji životinja.

Jeste li se ikada sukobili s Društvom za zaštitu životinja?
Nastojim izbjegavati sukobe. Nisam krivolovac i ne radim ništa protuzakonito. U lovu dobijemo markice koje točno određuju koju vrstu i koliko jedinki možemo ustrijeliti. Društvo za zaštitu životinja zove me telefonom, ispituje, ali nastojim ne izazivati svađe. Sve je manje mladih preparatora i moj hobi pomalo izumire. Treba netko tko će kontrolirati broj životinja jer će se u protivnom one nastaniti u ljudskim naseljima i ugroziti ljude. Ponekad mi se čini da mi lovci više volimo životinje nego što ih vole oni koji ih, navodno, štite.

Koja je najegzotičnija životinja koju ste preparirali i koliko Vam je trebalo?
To je gepard iz Namibije i trebao mi je jedan dan. Radio sam i vrat žirafe koji je završio kod roditelja glumca Gorana Navojca. Preparirao sam i ličkog albino medvjeda što je doista rijetkost.

Što mislite o ljudima koji daju preparirati vlastite ljubimce nakon smrti?
Preparirao sam pse i mačke, ali to više ne radim. Mislim da je to pomalo morbidno. Gledao sam internetske snimke gdje su preparatori donosili prepariranu macu vlasnicama koje su plakale. On se smijao jer je znao da će im uzeti mnogo novaca.

Zašto volite svoj posao?
Zato što volim prirodu i lov. Ovaj se posao ne može raditi bez ljubavi. Kada nešto ulovim, žao mi je to ostaviti da trune. Možda je nekima čudno imati punu kuću prepariranih životinja, ali to je lovcima dokaz da su dobri u svom poslu. Na kraju ću barem imati uspomene. U Hrvatskoj postoje ljudi koji prepariraju samo radi zarade. Zovem ih turbopreparatori.

Imate li kakvu poruku nama mladima?
Čuvajte okoliš! U svijetu je mnogo zagađenja, broj se životinjskih vrsta svakodnevno smanjuje. Čovjekov je utjecaj sve veći, biljni i životinjski svijet se mijenja. I moja je poruka da čuvate prirodu jer će onda i ona čuvati vas!

Ema Erceg

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *