Iz kuta jednog blizanca
Zovem se Hrvoje i imam brata blizanca Viktora. Mi smo jednojajčani blizanci i veoma smo slični, skoro identični. Zato nas mnogi ne mogu razlikovati. Kada smo došli iz bolnice, neko smo vrijeme nosili narukvice s imenima da nas ne bi pomiješali. Ni dan-danas kada gledamo slike iz tog razdoblja, ne znamo koji je koji. Kako bi olakšali naše međusobno razlikovanje roditelji su mome bratu kupili ogrlicu. On i danas voli nakit zbog toga.
Često me pitaju kako je to imati brata blizanca. Kao i u svemu, naša bratska situacija ima prednosti i nedostatke. Prednosti su u tome da uvijek imam društvo svojega vršnjaka. Zatim imamo puno više igračaka i odjeće koje možemo međusobno dijeliti. Uvijek imaš pomoć pokraj sebe, nekoga tko će uvijek biti na tvojoj strani i tko će te braniti.
Nedostatci su u tome što imaš vlastitu kopiju. Učitelji, rodbina, obitelj pa čak i najbolji prijatelji nas ponekad pomiješaju. Gdje god i kad god, uvijek smo zajedno, u školi, u gostima, s prijateljima, na različitim aktivnostima.
Moj brat Viktori ja, iako smo fizički jako slični, karakterno smo vrlo različiti. On je povučeniji od mene. Sve svoje obaveze obično izvršava u zadnji trenutak. Sve što počne raditi nikad ne završi do kraja. Uvijek mu ostane nešto i za sutra. Također je i vrlo tvrdoglav, voli kontrirati i teži savršenstvu. Ja naprotiv sve svoje obaveze izvršavam na vrijeme i ne čekam zadnji trenutak, popustljiviji sam te uvijek prihvatim Viktorove uporne prijedloge, a i nisam perfekcionist. Volim pratiti modu dok Viktor oblači ono što mu prvo dođe pod ruku, ali mora biti udobno.
Ipak, imamo i puno zajedničkih interesa. Volimo zajedno pjevati, pravimo sami svoje predstave, gledamo Eurosong, zanima nas geografija i povijest, volimo gledati igrane i dokumentarne filmove. Ja volim romantične filmove i komedije, a on akcijske i ratne filmove. Što se tiče povijesnih dokumentaraca mene posebno zanimaju oni o Prvom i Drugom svjetskom ratu dok Viktora najviše zanimaju filmovi o starom Egiptu i srednjem vijeku. Imamo jednu zajedničku prijateljicu i s njom se najčešće družimo zajedno. Međutim, ponekad se poželim družiti s njom nasamo.
Nas dvojica odvojeno pišemo zadaću. Obojica učimo naglas zato da ne ometamo jedan drugoga učimo u različitim prostorijama. Mislim kako i ne bi bilo u redu da zajedno pišemo zadaće jer pišući zadaću samostalno, svaki za sebe nauči gradivo bolje.
Evo, to vam je ukratko kako je to biti blizanac. Nije baš tako zanimljivo kako mnogi zamišljaju. Često nam se događa da nas ljudi miješaju, ali s vremenom smo se navikli. Ponekad ti dosadi imati svoju kopiju, ali i dalje je lijepo uvijek se s nekim smijati, igrati i dijeliti lijepe i tužne trenutke.
Hrvoje Zvirotić
