Ljudi imaju potrebu, a pogotovo mladi ljudi, tinejdžeri, uspoređivati se s drugima. To je uobičajena pojava. Uspoređujemo se po izgledu, načinu odijevanja, materijalnim stvarima, ocjenama… Nažalost, svi to radimo iako znamo da nije dobro.
Uspoređujemo se s osobama iz bliže okolina, ali i s osobama iz raznih medija koje nam nameću slike uspješnih, sposobnih i gotovo savršenih ljepotana i ljepotica. Od najranije dobi analiziramo i procjenjujemo ljude oko sebe. Tko se lijepo obukao, tko ima bolje ocjene, najbolji mobitel, koga više vole i slično. Pa se onda pitamo zašto mi nismo takvi, zašto mi to ne možemo i tako se, zapravo, podcjenjujemo. Uspoređivanje s drugima može izazvati ljutnju, zavist, zloću, ali i osjećaj bezvrijednosti i manjak samopoštovanja.
Smatram da uspoređivanje ima i neke prednosti. Prednost je ako nas uspoređivanje motivira da budemo bolje osobe, da više učimo i budemo najbolje verzija sebe samih. Svi bismo trebali biti sigurni u sebe, znati što želimo, raditi ono što volimo, biti u potpunosti svoji pa nećemo imati potrebu uspoređivati se stalno s drugima.
Elena Karlović
Fotografija: unsplash.com
