Želje su ostvarive
Početkom ove školske godine u školu su došla dvojica mladih učitelja. To su učitelj geografije Zvonimir Matijević i učitelj povijesti David Magdić. Željeli smo ih bolje upoznati, zato smo s njima dogovorili razgovor.
Recite nam nešto o sebi: gdje ste rođeni, kakvo vam je bilo djetinjstvo i školovanje ,tko su vaši uzori, koji su vam hobiji…
ZVONIMIR: Rođen sam u Požegi 26. 1. 1996. Prva dva razreda osnovne škole završio sam u selu Gornji Andrijevci, a potom sam se 2003. godine doselio u Slavonski Brod. Završio sam OŠ “Vladimir Nazor”.
DAVID: Rođen sam u Slavonskom Brodu ratne 1991. godine, a odrastao sam u Starom Slatiniku, selu nedaleko od Slavonskoga Broda gdje i danas živim s obitelji. Moje djetinjstvo nije bilo drukčije od većine mojih tadašnjih vršnjaka ali je bilo uvelike drukčije nego kod današnje djece. Roditelji nas nisu mogli utjerati u kuće dok je današnju djecu teško izgurati iz kuće. Moji su najveći uzori moji roditelji koji su najviše zaslužni za ono kakav ja danas jesam i htio bih u budućnosti biti poput njih. Moji hobiji su uglavnom sportskoga i kolekcionarskog aspekta. Naime, volim nogomet i lov (pratim i sve ostale sportove), a već desetak godina skupljam stare novčanice, ordene, medalje i staro oružje.
Jesu li vam geografija/povijest bili omiljeni predmeti u osnovnoj i srednjoj školi?
ZVONIMIR: Geografiju sam zavolio već pri prvom susretu s njom u petom razredu. Roditelji su na vrijeme uočili moj interes prema geografiji pa su mi kupovali atlase, enciklopedije, globus te ostale edukativne sadržaje geografskoga karaktera. Vjerojatno je najveći doprinos mojoj ljubavi prema geografiji dao učitelj Josip Jurković, kojeg i danas cijenim i koji me, možda i nesvjesno, usmjerio prema ovome gdje sam danas. Stoga je razumljivo kako sam iz geografije imao najbolje ocjene.
DAVID: Povijest i geografija su mi bili najdraži predmeti još od osnovne škole. Bio sam prilično snalažljiv na povijesnim i zemljopisnim kartama, a vrlo dobro sam baratao osobama, datumima, godinama i činjenicama. U srednjoj školi sve sam se više povezivao s poviješću pa sam odlučio upisati fakultet. Uvijek sam imao dobre ocjene iz tih predmeta jer sam bio marljiv, uporan i radoznao, ali i ta su me područja prilično zanimala.
Kada ste shvatili da će geografija/povijest biti vaš izbor?
ZVONIMIR: Učenje geografije za mene nije završavalo na školskom satu, nego se iznova proširivalo proučavanjem geografskih karata kod kuće. Cilj mi je uvijek bio saznati nešto više o Hrvatskoj, stranim državama, rijekama, jezerima, planinama i sl. Upravo je moja sklonost samostalnom proučavanju geografije utjecala na zadržavanje na geografskom kolosijeku i nakon završetka Ekonomsko-birotehničke škole u kojoj geografija nije bila na razini kakvu sam zamišljao. Ipak, u takvim okolnostima, pohađao sam brojna geografska natjecanja, a najbolji rezultat bilo je drugo mjesto na županijskom natjecanju.
DAVID: Zanimanje za povijest kod mene, kako rekoh, vuče još iz osnovne škole, a kako se povijest uči ciklički, u srednjoj školi mi je znatno nedostajalo povijesnog znanja, zbog čega sam upisao fakultet. Htio sam naučiti kompletnu povijest svih naroda te uočiti razlike i promjene između njih. Nekada se drukčije živjelo, oblačilo, govorilo pa i ratovalo, a određeni događaji, izumi i ljudi djelovali su na svoju okolinu mijenjajući tijek događaja sve do danas. Sve me to počelo intenzivno zanimati sve do te granice da sam počeo istraživati i pisati radove na različite povijesne teme, donoseći svoje zaključke o prošlim vremenima.
Naj, naj krajevi i osobe
Koji Vam se dio svijeta najviše sviđa i zašto?
ZVONIMIR: Na ovo pitanje, teško je dati konkretan odgovor. Privlače me egzotični lokaliteti, nepoznati većini ljudi, lokaliteti koji nisu na dohvat ruke prosječnom turistu u globaliziranom svijetu. S obzirom da sam u zadnje vrijeme pročitao nekoliko putopisa, ostao sam fasciniran najizoliranijim dijelovima svijeta (npr. otocima u Tihom oceanu: Tuamotu, Tahiti, Uskršnji otok, Pitcairnovo otočje i dr). Brojna se pitanja postavljaju o tim otocima: kako su ih ljudi naselili, čime se stanovništvo bavi, kako je živjeti nekoliko tisuća kilometara od najbližeg kopna…
Koji Vam se povijesni period najviše sviđa i zašto?
DAVID: Svaki je povijesni period vrlo zanimljiv i neodvojiv jedan od drugog. No povjesničari su se dogovorili i podijelili povijest na stari vijek, srednji vijek, novo doba i najnovije doba i tako dali mogućnost da se povjesničari opredijele svako za svoje područje istraživanja jer je povijest kao znanost sveobuhvatna. Ja sam se na fakultetu specijalizirao za hrvatsku i svjetsku modernu i suvremenu povijest, odnosno XX. stoljeće i od tada je najviše istražujem.
Pomislite li ponekad da biste voljeli biti rođeni u nekom dugom vremenu?
Možda bi i bilo dobro biti rođen u nekom drugom povijesnom trenutku ili se naći na nekom bojnom polju putem vremenskog stroja, ali ipak sam zadovoljan godinom svog rođenja pa s vremenskim odmakom mogu te događaje promatrati.
O studiranju
Koja vam je omiljena povijesna osoba?
Moje omiljene povijesne osobe su ljudi koji su svojim zalaganjem, trudom i izumima doprinijeli tome da danas bolje ili kvalitetnije živimo. Kada gledamo noviju hrvatsku povijest, sa sigurnošću mogu reći da su ljudi koji su značajno doprinijeli samostalnosti i samobitnosti hrvatske države bili hrvatski političari Ante Starčević, Stjepan Radić i Franjo Tuđman. Ovdje bih posebno izdvojio prvog hrvatskog predsjednika Franju Tuđmana koji je ostvario toliko nam željeno nacionalno jedinstvo u kojoj smo izvojevali pobjedu u Domovinskom ratu, ali je i uspio u konačnici objediniti i realizirati sva dotadašnja neuspjela nastojanja kojima su težili njegovi politički prethodnici.
Gdje ste završili studij geografije/povijesti? Kakva su vaša sjećanja na vrijeme studiranja?
ZVONIMIR: Nisam imao dvojbu oko geografije i nastavničkog poziva. Iznimno sam zadovoljan znanjima koja sam stekao tijekom studiranja na Odjelu za geografiju Sveučilišta u Zadru, osobito jer sam shvatio kako geografija nisu samo glavni gradovi, države, rijeke, jezera, nego složeni uzajamno povezani procesi između čovjeka i prirode. Osim toga, stekao sam brojne prijatelje iz svih dijelova Lijepe Naše, čime sam upoznao i društvene osobine ljudi pojedinih hrvatskih regija: Hrvatskoga zagorja, Međimurja, Dalmacije, Podravine, Dalmatinske zagore, Istre i dr.
DAVID: Studij povijesti završio sam na najstarijem sveučilištu u Hrvatskoj kojega su još dominikanci osnovali davne 1396. godine, u Zadru. Te studentske godine bile su mi zaista divno iskustvo. Grad Zadar jedan je od najljepših hrvatskih gradova i osim svoje povijesne važnosti posjeduje jako kvalitetan kadar na Filozofskom fakultetu na kojemu sam studirao. Imao sam čast slušati predavanja najboljih hrvatskih povjesničara i biti dio jednog od najkvalitetnijih programa povijesti u državi i šire. Vještine, činjenice i kompetencije koje sam stekao tamo, formirale su me kao osobu i dale zalog za budućnost.
Najbolji posao na svijetu
Koliko dugo radite u školi?
ZVONIMIR: Još prije stjecanja diplome, kao apsolvent, počeo sam raditi u Gimnaziji Nova Gradiška. Bilo je to kao ostvarenje sna, a olakotna okolnost bila je i nedostatak geografskog kadra, zbog čega sam imao sreću pri zapošljavanju. Nakon stjecanja diplome nekoliko mjeseci poslije službeno sam postao nastavnik geografije. Kraće vrijeme uz Gimnaziju Nova Gradiška, radio sam u Tehničkoj školi u Požegi. U školskoj godini 2020./2021. zaposlio sam se “OŠ Ivan Goran Kovačić” čime moje radno iskustvo iznosi nešto manje od godinu i pol dana.
Što vam se posebno sviđa u vašem radu s djecom, a što vam je najteže?
Zvonimir: Svakako mi najveće zadovoljstvo predstavlja kada čujem kako učenici međusobno pričaju o geografiji kao najdražem predmetu, čime me dodatno motiviraju! Siguran sam da će generacije koje dolaze imati priliku puno naučiti o geografiji pa se nadam da će brojni učenici u meni vidjeti ono što sam ja vidio u svojem učitelju geografije, a to je uzor
ZVONIMIR: Moja dosadašnja iskustva s učenicima više su nego pozitivna, ali valja napmenuti kako se poprilično razlikuju rad u gimnaziji od rada u osnovnoj školi, zbog čega je potrebno mijenjati pristup rada, metode učenja, kriterije vrednovanja i sl. Uvijek se trudim učenicima biti pri ruci, a radnu atmosferu učiniti opuštenom jer samo se u takvoj atmosferi mogu postizati dobri rezultati. U tom sam periodu uočio brojne učenike koji su iznimno zainteresirani za geografiju, pa volim misliti da je to zbog mog pristupa predavanjima. Svakako mi najveće zadovoljstvo predstavlja kada čujem kako učenici međusobno pričaju o geografiji kao najdražem predmetu, čime me dodatno motiviraju! Siguran sam da će generacije koje dolaze imati priliku puno naučiti o geografiji pa se nadam da će brojni učenici u meni vidjeti ono što sam ja vidio u svojem učitelju geografije, a to je uzor. U radu najviše volim vidjeti zainteresiranost učenika, postavljanje pitanja koja izlaze iz okvira udžbenika, natjecateljski duh tijekom kvizova koje pripremam za učenike, suradničku atmosferu pri izradi učeničkih radova i dr. U takvom ambijentu ništa nije teško, premda zna biti naporno voditi borbu s 27 učenika.
David: Može se reći da je to zvanje zapravo izabralo mene, jer sam odavno dobio poziv za najbolji posao na svijetu. Činjenica da svoje znanje mogu prenijeti drugima daje osjećaj zadovoljstva, a potencijal da mijenjamo živote i dodirujemo budućnost i više je no častan.
DAVID: Svoje stečeno znanje oduvijek sam dijelio sa svima, zato sam htio postati učitelj. Može se reći da je to zvanje zapravo izabralo mene, jer sam odavno dobio poziv za najbolji posao na svijetu. Činjenica da svoje znanje mogu prenijeti drugima daje osjećaj zadovoljstva, a potencijal da mijenjamo živote i dodirujemo budućnost i više je no častan. Kao jedan od učitelja imam priliku mijenjati svijet već gotovo dvije godine koliko radim ovaj posao. Moja iskustva u radu s djecom dosada su vrlo pozitivna. Znam da je mnogima povijest dosadna I nazanimljiva. No učitelj svojim pristupom I metodama rada I poučavanja može pridobiti djecu. Moja su predavanja jezgrovita, zanimljiva i nastavu pokušavam osuvremeniti tako da je učenicima lakše shvatiti i ono teže gradivo. Smatram da povijest nije toliko zahtjevan predmet, te da moramo učiti povijest kako nam se ista ne bi ponavljala, kako bi lakše shvatili sadašnjost i imali utemeljene poglede u budućnost. Najviše u radu s djecom cijenim učenički pristup prema predmetu, nagrađujem i pohvaljujem svako aktivno sudjelovanje u nastavi i izvan nje, a najteže je, pretpostavljam kao i svakom nastavniku kada učenici ometaju nastavu jer se tako stječe dojam da je učitelj nezanimljiv i da je nebitno ono što govori dok ostale učenike onemogućava da nauče što više.
Kako vam se sviđa u našoj školi?
ZVONIMIR: U ovih nekoliko mjeseci koliko sam u OŠ Ivan Goran Kovačić osjećam se kao kod kuće, lijepo sam primljen i imam dobru suradnju sa svim kolegama. Osobito mi se sviđa poticanje timskoga duha u školi, što se očitovalo u zajedničkoj inicijativi o uređenju škole povodom Božića. Nadam se da će sličnih inicijativa biti u budućnosti.
DAVID: Uvijek s osmijehom dolazim u IGK školu. Zašto? Jer imamo odličan kolektiv, vrlo dobru organiziranost i angažiranost svih zaposlenika i svi su uvijek na raspolaganju. Prijateljska suradnja između svih je vidljiva, a atmosfera je opuštena.
Što biste poručili našim učenicima?
ZVONIMIR: Poručio bih učenicima da budu vrijedni, marljivi i uporni u radu jer za mnoge osnovna škola ostaje utkana kao mjesto prvih interesa o nekom području (npr. geografiji, biologiji, kemiji). Interes koji se tada stvori u učeniku ostaje za cijeli život i oblikuje svakoga od nas. Pravilnim shvaćanjem ozbiljnosti osnovnoškolskog obrazovanja profilirat ćemo vlastite interese vrlo rano, a samim time usmjeriti svoje kvalitete na područje u kojemu smo najjači.
DAVID: Učenicima bih poručio da cilj svakog školovanja, pa tako i osnovnog, nije imati što bolje ocjene na papiru koji se zove svjedodžba i da ne treba učiti samo za ocjenu jer tako taj papir gubi svoj smisao i postaje potpuno bezvrijedan. Učite radi sebe i za život. Zato je moj jedini savjet, odlučite se za ovladavanje vještinama učenjem, a to je jedino moguće uz knjigu koja će vam otvoriti nove mogućnosti. Čitajte, to je kapital za budućnost.
Erik Krajnović i Zvonimir Šapina
