Ljetovanje na Jadranu

Radost susreta s Dalmacijom i rodbinom

Ove zanimljive 2020. godine, s obzirom na situaciju u cijelome svijetu, moji roditelji, brat i ja nismo se odlučili za putovanja izvan Hrvatske. Mislili smo da je tako najbolje za naše zdravlje. Krajem mjeseca srpnja krenuli smo do Trogira; ali putem do odredišta imali smo još nekoliko stanica. Posjetili smo rođake iz Njemačke koji ljetuju na Viru, strica i njegovu obitelj iz Zagreba koji ljetuju u Kožinu pored Zadra i na kraju smo obišli rođaka iz Kanade koji ljetuju u Srimi pored Vodica.

Zanimljivo je bilo vidjeti neke nove gradove i sela, a još zanimljivije vidjeti svu rodbinu nakon dužega vremena. Kada smo došli u Trogir, bilo je već kasno za odlazak na kupanje, stoga smo se odmorili i sljedeće jutro odmah otišli do mora. More je bilo jako hladno, kao i obično, ali u Trogiru je dva dana prije puhala velika bura pa  to i objašnjava hladnoću mora. Mi smo u Trogiru bili i prošle godine pa nam je sve već dobro znano, ali bilo je lijepo prošetati se gradom i prisjetiti svega. Jedan dan u Trogiru smo se našli s tatinim prijateljem te njegovom obitelji. Imaju dvoje djece pa smo se moj brat i ja mogli družiti s njima.

Na Poljudu

Jedan dan odlučili smo obići i Split, kao i prošle godine, ali ovaj put kiša nas je poslala ranije kući. U Splitu smo šetali splitskom rivom i išli na Poljud, oduševljeni smo. Kako su prolazili dani, došao je i kraj našeg desetodnevnoga ljetovanja u Trogiru, ali ne i kraj mamina i moga ljetovanja na Jadranu.

Rovinj za pamćenje

Poslije Trogira mama i ja odlučile smo otići do Rovinja posjetiti časnu sestru Moniku koja je dugo bila kod nas u župi, a i u školi. Putem do Karlovca gdje smo trebale odvesti tatu i brata na vlak, stali smo u Sukošanu kod tete i njezine obitelji. Obišli smo njihov novi apartman i polako se zaputili prema Karlovcu. No do Karlovca migoljili smo poput puža. Kada smo napokon tatu i brata ostavile, mama i ja smo se zaputile prema Rovinju. Tamo nas je s radošću dočekala sestra Monika. Odmah smo otišle do mora na kupanje i gledanje zalaska sunca. Čarobni trenutci!

U samostanu u Rovinju bilo je bitno drukčije. Nije bilo spavanja do kada smo htjele. Trebale smo se pridržavati rasporeda obroka, rasporeda molitvi… Sljedećih nekoliko dana u Rovinju bilo je vrlo lijepo i drukčije. Upoznala sam četiri nove časne sestre, posjetili smo Svetvinčenat u kojem se rodio bl. Miroslav Bulešić i srednjovjekovni grad Dvigrad. Nije bilo puno vremena za kupanje, ali za obilaske bilo je i više nego dovoljno.  Četiri dana u samostanu doista je bilo lijepo iskustvo koje bih rado opet ponovila. Biti okružen takvim ljudima zaista je nešto posebno. Bez obzira na virus, ovo ljeto mi je bilo jedno od najdražih ikad!

Ana Zekušić

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *