Elektroničko nasilje – riječ stručnjaka

O problemu govori Ivka Jurković, pedagoginja

Ivka Jurković
Pedagoginja Ivka Jurković

U odrastanju djece i njihovu zajedničkom životu u školi uvijek je bilo situacija da su neka djeca bila izložena fizičkom ili verbalnom nasilju od grupe djece ili pojedinaca. U naše vrijeme pored tih oblika nasilja pojavilo sa i elektroničko nasilje koje obuhvaća:

  • poticanje grupne mržnje
  • napade na privatnost, uznemiravanje, uhođenje
  • vrijeđanje, širenje nasilnih i uvredljivih komentara
  • slanje prijetećih, okrutnih poruka
  • kreiranje stranica koje sadrže priče, crteže, slike i šale na račun vršnjaka
  • slanje fotografija svojih prijatelja te traženje ostalih da ih procjenjuju po određenim karakteristikama
  • iznošenje osobnih podataka ili obiteljskih prilika
  • provaljivanje u tuđe e-mail adrese
  • krađa i mijenjanje lozinke
  • slanje virusa, fotografija i neželjene pošte na e-mail ili mobitel
  • lažno predstavljanje
  • dječja pornografija

Počinitelji ovakvih djela često misle da se neće otkriti njihov identitet te im daje osjećaj da mogu činiti što žele, a nisu u situaciji da direktno vide koliku su štetu učinili onome kome su poruke upućene. Nasilnik može ostati anoniman i to potiče djecu da budu nasilni iako u stvarnom svijetu možda ne bi bila nasilna.

Treba znati da posljedice elektroničkoga nasilja mogu biti puno ozbiljnije od onih koje se dogode u stvarnim situacijama. Broj onih koji promatraju nasilje mnogo je veći od onog na školskom igralištu ili razredu. Žrtva svaki put može ponovo čitati što je nasilnik napisao o njoj, a i svi drugi koji su umreženi. Dijete ne može jednostavno otići kući i izbjeći zlostavljanje. Dijete je emocionalno uznemireno. Često odustaje od aktivnosti kojima se bavi, izbjegava prijatelje i izostaje iz škole. Školski uspjeh slabi, često mijenja raspoloženje i ponašanje, pojavljuje se nesanica i gubitak apetita. Odrasli i prijatelji kojima bi se trebali obratiti mogu pomoći i ohrabriti ga da nešto poduzme. U tom slučaju odrasli: roditelji najprije, razrednik, pedagog u školi trebaju reagirati i potražiti pomoć.
Savjetuje se:

  • ne odgovarati na nasilne, prijeteće ili na bilo kakav način sumnjive poruke
  • ne brisati poruke ili slike jer mogu poslužiti kao dokaz
  • pokušati otkriti identitet nasilnika kako bi se mogle poduzeti adekvatne mjere za sprečavanje nasilja
  • kontaktirati internet providera

Na internetu ne postoji samo opasnost od vršnjaka, već i od odraslih koji imaju loše namjere prema djeci i mladima-pedofili. Zbog toga je važno da mladi svoje profile i osobne podatke drže privatnim.
Dobro je znati:

  • pažljivo biraj osobe kojima ćeš dati osobne podatke
  • tuđe brojeve mobitela,e- mail adrese, fotografije nikad ne dijeli bez znanja te osobe
  • svoju lozinku možeš dati samo roditeljima
  • na sumnjive poruke s nepoznatog broja ne odgovaraj
  • budi pažljiv/a i obazriv/a prema drugima; kad se šališ, ili kad si ljut/a, uvijek razmišljaj o mogućim posljedicama, prije slanja, razmisli kako bi ti
  • reagirao/la na takvu poruku

U našoj školi, prema mom iskustvu, bilo je sporadičnih događanja vezano za elektroničko nasilje. U protekle dvije godine ukupno smo imali prijavljeno šest slučajeva, a ove školske godine ni jedan slučaj. Mislim da je to zbog toga što razrednici i ostali učitelji kroz redovan rad, sat razrednika, izvannastavne aktivnosti i izbornu nastavu informiraju učenike o posljedicama ovih oblika ponašanja. U edukaciju su uključeni i roditelji na roditeljskim sastancima.