Od Dječačke pučke škole do Osnovne škole „Ivan Goran Kovačić“
Znate li da je naša škola najstarija škola u Slavonskome Brodu, a iznikla je iz građanske škole koja je nastala 1871. godine ukidanjem glavne škole. Građanska se škola sastojala od opće pučke škole i više škole. Od 1875. godine škola useljava u novoizgrađenu zgradu na glavnome gradskome trgu (danas Strojarski fakultet) gdje je djelovala sve do 1918. godine kada je temeljem naredbe Kraljevske zemaljske vlade od 21. veljače 1918. godine određeno da se ukine 5. i 6. razred Više pučke škole i da se otvori 1. i 2. razred realne gimnazije. Tako Niža pučka škola ili dječačka škola ostaje bez svojega prostora. Od tada se dječačka pučka škola seli iz jednoga prostora u drugi unajmljeni prostor.
Ovaj je problem prepoznat te 1920. godine o njemu pišu novine Hrvatska zajednica: „Nižu pučku dječačku školu polazilo je šk. god. 1919./1920. 444 učenika u sedam razreda… Važno je istaći da su sva djeca većim dijelom obučavana u djevojačkoj školi (u Gundulićevoj ulici), koja ima samo osam obučnih soba. S djevojčicama, dječacima i šegrtima polazilo je dnevno preko tisuću djece pa se može misliti s kojim se poteškoćama moralo boriti ovdašnje učiteljstvo, kako da smjesti toliku dječicu i kako da ih nastavlja…Kako ta škola nema svoje zgrade, tako nema gotovo nikakvih pomagala u obuci, a o knjižnici ni govora nema. Morala bi se potpuno nanovo osnovati, zato je prva i jedina potreba grada Broda, da prije svega, ali odmah pristupi gradnji niže pučke dječačke škole…“
Za gradnju škole sklopljen je ugovor između grada Broda i građevnog poduzetnika Vjekoslava Tauchmanna iz Broda, inženjera N. Petaja i ovlaštenog graditelja Milana Potočnjaka u visini od 3.435.401 krunu. Zgrada se počela graditi u lipnju 1922. godine, a trebala je biti dovršena za godinu dana. U proljeće 1923. godine došlo je do nesuglasica oko plaćanja za izgradnju škole. Građevinski poduzetnik Tauchmann tražio je dodatna sredstva od 500.000 kruna za nastavak izgradnje uz pismeno obećanje da će zgrada biti završena u roku od dva mjeseca. Ipak školsku zgradu nije završio, nego je tražio još novaca pa je čak obustavio radove. Na kraju je postignut dogovor između Tauchmanna i gradske općine po kojem je zgrada trebala biti završena do 15. studenoga 1923. godine. Konačno se dogodio i taj svečani čin: 19. studenoga 1923. godine zgrada je posvećena i predana na uporabu. Troškovi izgradnje bili su značajno veći od predviđenih, a iznosili su 4.523.000 kruna.
Sama je zgrada projektirana u stilu historicizma, ali pod velikim utjecajem moderne koju odlikuju suzdržanost, čistoća, odmjerenost te reduciranost znakova historicističke arhitekture. Ovako je tada opisana naša škola u Brodskim novinama: „Sama zgrada je vrlo lijepa, sagrađena na najmoderniji način za školsku potrebu, a sastoji se iz 5 velikih prostorija za predavanje i 5 isto takovih prostorija na I. spratu. Osim navedenih prostorija, nalazi se u prizemlju još jedna za pisarnu ravnatelja, jedna prostorija za zbornicu i u hodniku, kod ulaza u zgradu, jedna sobica, za inspekciju podvornika. U prvom pako spratu, nalazi se još po jedna prostorija za vjerouku inovjerski pripadnika, knjižnica i jedan kabinet. Sobe za poduku su vrlo lijepe, dovoljno prostrane, svijetle i zračne, u promjeru od 299 prostorni kubi metara, a u svaku može se smjestiti normalno 60 – 65 djaka. Svod je načinjen od željeznog betona debelog 10 cm, a isto su tako i grede, koje svod drže, iz konstrukcije željeznog betona. Pod u sobama taracan je štajerskom gradnjom, a onaj u hodnicima sa pločicama iz umjetnog kamena. Peći su glinene te vrlo lijepe i velike. Vestibul na ulazu u zgradu, koji je vrlo ukusan, sačinjen je također iz umjetnog kamena. Zgrada imade dva pročelja i to jedno u Badalićevoj ulici dužine 40 met, a drugo u novootvoriti se imajućoj ulici u dužini 30 metara. Pročelje zgrade je jednostavno ali vrlo ukusno i daje vidljiv dokaz kulturnog doma, što predočuju na stijeni pročelja istaknuti reljefi, koji predočuju u slici zornu obuku: čitanje, pisanje, računanje i risanje…“
Školu je posvetio brodski župnik i opat g. Antun Leskovac, a gradski načelnik g. Stevo Bublić predao je školsku zgradu ravnatelju škole g. Mandiću na uporabu. Škola je započela s radom u novoj zgradi 1924. godine. Ubrzo su u zgradu nove škole smještene još dvije škole: Državna mješovita građanska škola i Stručno produžena (šegrtska) škola.
Nakon Drugog svjetskog rata naša škola djeluje pod nazivom Prva narodna sedmogodišnja škola, a od 27. studenog 1951. prerasta u Prvu narodnu osmogodišnju školu. Škola je 18. studenoga 1959. godine preimenovana u OŠ „Ivan Goran Kovačić“ Slavonski Brod.
Ubrzo nakon toga uređuje se okoliš škole te se 1963. godine ispred školske zgrade sade breze i čempresi. Kako je školu polazilo gotovo tisuću učenika, nedostatak je prostora riješen 1966./67. godine izgradnjom četiriju učionica paviljonskoga tipa. Tek su se 1982./83. godinu uvjeti rada škole poboljšali jer je uvedeno centralno grijanje i nabavljen novi školski namještaj te je izgrađen novi sanitarni čvor za nastavnike. Dvorište je školske zgrade 1985./86. godinu asfaltirano i uređeno uz pomoć Poduzeća za ceste. Tijekom Domovinskoga rata zgrada je pretrpjela mnoga oštećenja što je zahtijevalo cjelovitu obnovu.
Adaptacija škole počela je polovinom lipnja 1997. godine te je obnovljena i iznutra i izvana, a kupljen je i novi inventar za učionice i zbornicu, a u rujnu je obnovljena škola primila svoje učenike. Nakon rušenja učionica paviljonskog tipa konačno je 2004. godine započela dugo očekivana nadogradnja škole koja je uključivala izgradnju športske dvorane, dvaju učionica, nove knjižnice i školske kuhinje. Svečano službeno otvorenje nadograđenih školskih prostora održano je 6. listopada 2006.
Početkom školske godine 2022./2023. svi učenici viših i nižih razreda mogu pohađati nastavu u jednoj smjeni. Razlog tomu su dvije dograđene učionice za učenike nižih razreda. Jedna učionica nalazi se u prizemlju, a druga na katu. Iako su učionice manje, imaju samo 44 m2, zadovoljavaju uvjete za rad. Uz dvije učionice sagrađena su još dva toaleta za učitelje. Ovu nadogradnju financirao je osnivač škole – Grad Slavonski Brod.
Tijekom duge povijesti doživjela je ova škola mnoge nedaće poput dvaju ratova (Drugi svjetski rat i Domoviski rat) te veliki potres, ali je ipak preživjela i još uvijek traje. U stogodišnjem razdoblju kroz školu je prošlo tisuće učenika i učitelja i svaki od njih je ostavio barem mali trag. Izgleda puno godina, ali to je samo prvih sto.
Jakov Lozuk
