Ljubljanski maraton

Rušenje vlastitih granica

Zajednička fotografija sudionika maratona

Čovjek može rušiti svoje granice, rasti i svladavati neviđene prepreke. U tome sam i ja uspjela. Ponosna sam na sve koji su sudjelovali!

Ljubljanski maraton jedan je od poznatijih maratona u svijetu. Ove godine održao se 28. 10 2018. Ljudi sa svih kontinenata dolaze na njega ne bi li navijali ili sudjelovali u njemu. Tako i ja. U subotu rano ujutro krenuli smo prema Ljubljani. Nakon nekoliko sati stigli smo na Bled. Kao podrška sa mnom su išle moje prijateljice Ena i Leda uz koje mi je cijeli put bio i bolji nego što sam očekivala. Nismo odsjele u Ljubljani već na Bledu. Mjesto je predivno i puno netaknute prirode. Dan smo proveli obilazeći ga i ploveći brodicom po jezeru. Usred jezera nalazi se mali otok koji ima svoju legendu i malu slastičarnicu u kojoj smo okusili sladoled i kupili neke suvenire. Svi do jednoga bili smo oduševljeni Bledom, ali smo ipak jedva  dočekali jutro polaska u Ljubljanu.

Svladana utrka

Nina na cilju

Uzbuđenje je sve više raslo kako se maraton približavao. Vrijeme nas nije poslužilo, no to nas nije sprečavalo da sudjelujemo. Moglo se trčati 42km (maraton), 21 (polumaraton) i 10 km (utrka). Ja sam skupa s mamom i učenicom koja ide u našu školu, Miom Marom Hrkač, trčala 10 km. Na početku smo se zagrijali i stali na cilj. Bila sam toliko uzbuđena i toliko napeta jer je sudjelovalo zaista mnogo ljudi. Odbrojavanje je krenulo i počeli smo lagano trčati. Bilo je toliko mnogo ljudi.  Na početku sam krenula prebrzo pa mi je do kraja bilo malo teže trčati, no na svu sreću moja mama je bila cijelo vrijeme uz mene pa su mi tih 10 km prošli vrlo brzo i zanimljivo. Zaista je predivan događaj i dolazi toliko različitih ljudi iz svih dijelova svijeta. Čak su bili i invalidi i osobe s poteškoćama u kretanju. Kada sam vidjela njih, motivacija mi je još više porasla. Na cilj smo stigle za 1h i 6 min dok je Mia bila nešto brža pa je na cilj stigla za 1h i 1min. Čovjek može rušiti svoje granice, rasti i svladavati neviđene prepreke. U tome sam i ja uspjela. Ponosna sam na sve koji su sudjelovali, a pogotovo članove Škole trčanja koji su uspjeli istrčati svoju rutu bez odustajanja. Jedva čekam iduću godinu za koju se već pripremam ne bi li istrčala polumaraton. 

Nina Prpić

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *