Lopta – moj život
Od svoje četvrte godine zaljubljenik sam u loptu i nogomet. Tu ljubav prenijeli su mi djed i otac. S njima sam oduvijek bio na utakmicama, a kasnije i na treninzima. Još se danas sjećam toga dana i odlaska na prvi trening i treniranja s dječacima koji su bili nekoliko godina stariji od mene. Trenirao sam u malome kvartu u gradu gdje sam živio do sedme godine.
Preseljenjem u centar odlazim u klub Marsonija gdje se sve promijenilo. Moj je cilj bio ući u prvu ekipu, a to sam mogao samo napornim radom. Igram na poziciji napadača ili lijevog krila jer sam ljevak. Biti dobro krilo zahtijeva puno trčanja, tehnike, nogometne inteligencije i pregled igre. Mislim da nisam sebičan igrač. Ne volim sam igrati, često volim asistirati (dodati loptu) igraču koji je u boljoj poziciji od mene kako bismo postigli gol. Ne mogu se zamisliti kao igrača koji sve sam rješava, a da moje pogrješke ispravljaju suigrači.Već šest godina treniram u gradskom klubu Marsonija. Tijekom siječnja 2011. godine klub je dobio poziv za odlazak u Madrid i Barcelonu na 14 dana u nogometne kampove Real MaMogli su ići samo najbolji. Klub je odabrao šest najtalentiranijih nogometaša, a ja sam bio među njima. Na put su otišla tri igrača iz kategorije kadeta, jedan iz juniora i dvojica iz pionira. Bio sam presretan što odlazim u kamp jer sam veliki navijač Reala i životna mi je želja igrati za njihdrida i Espanyol Barcelone.
Boravak u Madridu
Prvih sedam dana proveli smo u Madridu, a drugih sedam u Barceloni. U kampu smo bili samo nas šestorica Hrvata, ostali su bili iz cijeloga svijeta. Najviše mojih vršnjaka bilo je iz Australije. Svatko je trenirao u svojoj kategoriji. Osjećaj je bio neopisiv, neponovljiv. Nisam imao tremu, bio sam uvjeren da će sve proći u najboljem redu. Svaki sam dan imao dva treninga koja su trajala dva sata, a svaki treći dan utakmicu. Igrao sam protiv svojih vršnjaka koji već godinama treniraju u Realu. Vidio sam najveće nogometne zvijezde od trenera do igrača. To su Ronaldo, Kaka, Benzema, Mourinho… Igrači koji su uspjeli ostvariti svoje snove. Znao sam da sam među najboljima i da moram pokazati najbolje što znam.
Dan prije odlaska u Barcelonu gledali smo utakmicu Reala i Villareala, još jednoga španjolskoga kluba. Ispred stadiona bila je odlična atmosfera. Svi su navijači željno iščekivali početak utakmice. Nisam mogao vjerovati da se trenutno nalazim na legendarnome stadionu, a ne kod kuće gdje utakmice gledam na televiziji. Stadion je bio pun, navijalo je oko osamdeset tisuća gledatelja. Real je pobijedio rezultatom 3:1. Zabava je trajala cijelu noć. Svi su slavili.
Iz Barcelone
U Barceloni je, kao i u Madridu, raspored treninga bio zahtjevan. Svaki dan dva treninga po dva sata. U Barceloni sam trenirao s vršnjacima kluba Espanyol. Svaki treći dan imao sam utakmicu. Mislim da sam se bolje snašao u Barceloni zato što sam se navikao na sve promjene koje su me očekivale u kampu. Također sam posjetio i Barcelonin stadion Camp Nou. Stadion je nešto veći nego Realov. Atmosfera je fantastična. Barcelona je trenutno jedna od najboljih momčadi svijeta tako da je njihov stol nogometa poseban i prepoznatljiv. Uživao sam gledajući tu utakmicu.
Dok smo bili u Madridu i Barceloni, imali smo najbolje uvjete i svi su uživali, ali nikada se nismo mogli previše opustiti. Dnevni se program morao poštivati i nismo smjeli kasniti. Nitko nije prema nama bio strog, pogotovo nisu bili treneri. Imali smo sve što smo htjeli i vjerojatno zbog toga nitko nije pravio nikakve probleme.
Barcelona i Real oduvijek su veliki rivali. Ljudi ih smatraju dvjema najvećim i najboljim ekipama na svijetu. U tim klubovima trenutno igraju dva najbolja igrača, a to su Ronaldo koji igra u Realu i Messi koji igra u Barceloni. Uživao sam u njihovoj igri. Kada se Real i Barcelona sastaju, stadion je pun do posljednjega mjesta. Nije bitno gdje se utakmica odgirava, u Madridu, Barceloni ili negdje drugdje. Na takvim utakmicama nikada nitko nije favorit. Jedan detalj može odlučiti pobjednika. Domaći navijači uvijek vrše pritisak na gostujuću ekipu što cijeli događaj čini još zanimiljivijim i uzbudljivijim. Utakmica između Reala i Barcelone zove se El Clasico.
Nakon završetaka kampa ostao sam u kontaktima s nekim igračima. U ta dva tjedna upoznao sam mnogo ljudi iz svijeta nogometa: trenere, menadžere, igrače. Povratak u Slavonski Brod za mene je bio kraj jednoga velikoga događaja, najvećega do sada. Znam da se moram truditi, zalagati i davati najbolje od sebe, ali također znam da ne smijem zapustiti školu i posvetiti se samo nogometu. Volio bih završiti školu s najboljim uspjehom, a nogometu se posvetiti kada za to dođe pravo vrijeme.
Stjepan Galović
