Reportaža s izleta učenika osmih razreda

Zagrebačke sličice 2019.

Posjet učenika osmih razreda Hrvatskom saboru postao je već tradicija u našoj školi. Tako smo 5. ožujka neuobičajeno rano, čak u šest sati, krenuli prema Zagrebu. Iako većina učenika voli spavati, nitko se nije bunio. Naprotiv, svi su došli na vrijeme, bez gunđanja, vrlo uzbuđeni i puni očekivanja. Namjera nam je bila da, osmim Hrvatskog sabora, posjetimo još neka mjesta u Zagrebu i Zaprešiću.

Prva hrvatska feministica

Radna soba Marije Jurić Zagorke

Kad smo oko devet sati stigli u naš glavni grad,  prvo smo se uputili prema Memorijalnom stanu Marije Jurić Zagorke koji se nalazi na poznatoj zagrebačkoj tržnici Dolac. U stanu nas je dočekala predstavnica Centra za ženske studije koja nam je održala zanimljivo predavanje o životu i djelu ove poznate književnice. Većina učenika nije znala puno o ovoj iznimnoj ženi. Rođena je u 19. stoljeću, roditelji su je vrlo mladu, u sedamnaestoj godini, udali za mađarskog činovnika kojega gotovo nije ni poznavala. U tom je braku doživjela samo poniženja i zlostavljanja. Uspjela je pobjeći od muža i od tada se brinula sama za sebe zarađujući pisanjem. Njezin život mogli bismo opisati kao neprestanu borbu za ženska prava. U 19. stoljeću bilo je nezamislivo da jedna žena piše, bavi se novinarstvom, komentira političke događaje. Zato se u svom radu morala koristiti muškim pseudonimima kako se ne bi otkrilo tko je autor teksta. Uporno je rušila predrasude svoga vremena zahvaljujući svojoj hrabrosti i talentu. Bila je prva hrvatska politička novinarka, pokrenula je prvi časopis za žene, napisala je brojne dramske tekstove i romane. Zahvaljujući svojim povijesnim romanima Grička vještica i Gordana stekla je veliku popularnost među širom publikom i tako postala najčitanija hrvatska književnica.

O saboru i politici

Dvorana Ante Starčevića u Hrvatskom saboru

Druga postaja našega jednodnevnog izleta bio je posjet Hrvatskome saboru. Saborski vodič nas je ukratko upoznao s njegovom poviješću, a zatim nas je proveo kroz najvažnije saborske dvorane. Tako smo vidjeli da se u dvorani Ante Starčevića nalaze portreti svih dosadašnjih predsjednika Sabora. Posebno nas se dojmila ogromna slika Jadranke Fatur koja vjerno prikazuje lice svakog sabornika koji je  sudjelovao u proglašenju Ustava Republike Hrvatske 22. prosinca 1990. Zatim smo razgledali Veliku vijećnicu koja je nažalost bila prazna jer se nije održavala sjednica Sabora. Doimala se puno manjom nego na televiziji. Na kraju smo posjetili Malu vijećnicu u kojoj je naš prijatelj Anton stao za govornicu te je pročitao govor dr. Franje Tuđmana prilikom proglašenja Božićnoga Ustava.

Kuća obitelji Šenoa

Učenici slušaju izlaganje u dnevnom boravku Kuće Šenoa

Nakon posjeta Saboru bili smo  gladni te smo se uputili u jedan restoran na ručak i kratki odmor. Nakon ručka krenuli smo u Kuću Šenoa. Poput pravih gostiju smjestili su nas u dnevni boravak  gdje su nam nasljednici jedinoga unuka Augusta Šenoe Zdenka objasnili da je glavna uloga Kuće Šenoa prikupljanje i širenje kulturne baštine koju su stvorili članovi obitelji Šenoa kroz četiri generacije u Zagrebu.  Naravno, najpoznatiji član ove obitelji je August Šenoa. Mi smo, naravno, nešto znali o  Augustu Šenoi jer smo njegovu knjigu Povjestice čitali za lektiru u šestom razredu, ali nakon posjeta Kući Šenoa dobili smo pravu sliku koliki je njegov utjecaj i značaj u hrvatskoj književnosti jer je napisao brojne romane, feljtone, kazališne kritike…Također, smo se upoznali s doprinosom njegovih sinova: Milana – geografa i književnika te Branka-slikara.

Tragovima Jelačića do dvorca Lužnica

Vlastelinsko imanje Novi dvori

Posjetom Kući Šenoa završio je naš boravak u Zagrebu te smo krenuli prema Zaprešiću gdje smo namjeravali posjetiti barokni dvorac Lužnicu. Nastavnica povijesti predložila je da prije posjete dvorca Lužnica razgledamo vlastelinsko imanje Novi dvori. Vlasnici ovog imanja bili su razni plemići, ali posljednji i najpoznatiji  vlasnik bio je hrvatski ban Josip Jelačić. On je ovo imanje kupio 1851. godine. Osmim dvorca na ovom vlastelinskom imanju  nalazi se crkvica sv. Josipa, grobnica obitelji Jelačić, gospodarske zgrade. Nažalost, sam dvorac nije bilo moguće razgledati iznutra jer nije otvoren za javnost.

Na kraju smo se uputili prema dvorcu Lužnica. Ovaj barokni dvorac sagrađen je u drugoj polovini 18. stoljeća, a prvi vlasnik dvorca bila je obitelj Čikulini. Od 1927. godine u vlasništvu je Družbe sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskog i naziva  se i Marijin dvori. Poglavarica samostana sestra Stjepka upoznala nas je ukratko s poviješću dvorca i načinom života bivših stanovnika. Posebna nam je bila zanimljiva činjenica da se u svakoj prostoriji nalaze prelijepe kaljeve peći koje su sluge ložile iz hodnika kako se ne bi uznemiravali stanovnici i gosti dvorca. Dvorac je od 2007. postao Duhovno-obrazovni centar Marijin dvor u kojemu se održavaju razne manifestacije i duhovne edukacije. Tako se u dvorcu nalazi dvorane za predavanje, kuhinja, hostel, konoba, a izvan dvorca je i novosagrađeni objekt za smještaj  gostiju.

Kad smo izašli iz dvorca, već je pao mrak i  bili smo umorni, ali i prepuni dojmova. Učenici osmih razreda ovaj će izlet zasigurno pamtiti po bogatom sadržaju koji će nam se urezati duboko u sjećanje.

Lorena Marić i Marta Miklenić

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *