Prednosti i nedostatci klasične i online nastave

Iz mojega ugla o zadanoj temi

Luka Obradović

Ova školska godina bila je po mnogočemu drukčija od ostalih. Osim što smo dobili nove predmete, najveća promjena bila je  škola na daljinu. Svakodnevne odlaske u školu zamijenile su virtualne učionice. Nedostajao mi je žamor učenika na hodnicima i nastavnici da nam objasne gradivo svojim riječima. Iako su nam uvijek bili na raspolaganju u virtualnim učionicama, lakše je kada ti netko uživo ispriča o zadatku, nego kad samo pročitaš objašnjenje. Često sam s roditeljima raspravljao što mi nije jasno. Pozitivna stvar škole na daljinu je ta što sam se naučio puno bolje organizirati. Iako su mi roditelji i prije govorili da moram biti bolje organiziran, sad ne bih mogao napraviti sve u rokovima da si nisam pravio plan za svaki dan. I da, često sam prije znao zaboraviti nešto, ali sad je  to gotovo nemoguće jer su nam svi slali zadatke koje uvijek možemo ponovo pročitati, vraćati se na upute nekoliko puta. 

 Kad usporedim zadatke iz obiju škola, mogu reći da mi je sad bilo teže. U klasičnoj školi neke se stvari ponove bezbroj puta, vježbajući na ploči… ponavljajući … Tako smo lakše pamtili …pomagali si kod pisanja zadaće. No sada smo bili okrenuti sami sebi i nije nam bilo lako. Sad smo puno više samostalno istraživali, razmišljali i zamišljali. Npr. Super su mi bili pokusi iz biologije jer to su zadaci iz mase okoline i promjene su vidljive  odmah. I super mi je bilo jer smo svi kod kuće sudjelovali u njima i proučavali. Tako smo jednom imali pokus s pilećim kosti. Tada je mama bila zadužena da napravi ručak, ja sam poslije ručka pripremio posudice i otopine u koje su išle kosti, tata je bio zadužen za fotografiranje, a brat je bio zadužen da nam dosađuje jer nije ništa drugo mogao raditi. Moram priznati da sam na početku škole na daljinu imao osjećaj da smo na praznicima, no ubrzo sam shvatio da to ipak nije tako jer tko god je imao mamu kao ja, nije se mogao izvući ni iz jednog zadatka.  

 S druge strane učitelji su nam bili jako susretljivi uvijek su se povratno javljali i ispravljali nas ako nam nešto nije bilo točno, bez obzira što na internetu možemo naći objašnjenje za sve, ipak smo ih pitali i tražili pomoć, a oni su nam odgovarali. Na početku me bilo strah ocjenjivanja jer nisam znao kako će to izgledati i hoću li imati mogućnost ispraviti nešto.

Mislim da u školu ne bismo dobili ovakve ocjene iz zalaganja jer čim nas je više i nije baš najbolje. Ovako smo imali priliku dati sve od sebe na način koji se od nas tražio i to su vrednovali svi nastavnici. Lakše je bilo istražiti povijest neke zemlje i sastaviti prezentaciju nego npr. pisati test iz povijesti, ali kod nekih predmeta je to bio jedini način vrednovanja.  

Moram priznati da su veliku ulogu u mom radu tijekom škole na daljinu imali moji roditelji. Oni su mi pomagali, objašnjavali mi, kontrolirali me i cijelo vrijeme držali predavanje kako će mi to trebati u osmom razredu i srednjoj školi. Za sve što sam mislio da pretjeruju i da nije potrebno, ispalo je da zapravo nije tako, te da ništa nije zadano bez razloga.  Ova škola nije bila samo klasično rješavanje zadataka. Tu sam upoznao i neke nove programe te unaprijedio i usavršio svoja znanja koja sam do sada imao.

Što se tiče varanja i prepisivanja , mislim da su mogućnosti raznolike i lako dostupne…ali s obzirom da su moji roditelji bili ustrajni u tome da će mi sve trebati i kasnije u školi ja sam morao raditi sam. I nastavnici su upozoravali da će kažnjavati prepisivanje pa sam odmah odustao od tih ideja. Što da vam kažem, čak i kad me netko od prijatelja iz razreda i tražio zadaću, mama bi rekla daj mu radije objasni kako se to radi…trebat će mu! 

Luka Obradović
Fotografije: Luka Obradović i Unsplash

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *