Volim pomagati
Dugo smo tražili sugovornika koji je bio u potresom pogođenome području i svojim je djelovanjem pomogao stanovništvu toga kraja. Anton Zekušić, učenik je Gimnazije „Matija Mesić“ i bivši učenik naše škole. Ovo mu je bio prvi put da je volontirao i svoje iskustvo podijelio je s nama.
S kojom si organizacijom išao u Petrinju?
Putovanje je 21. veljače bilo u organizaciji Caritasa Slavonski Brod, ali brojni mladi župe Gospe Brze Pomoći iz Slavonskog Broda išli su volontirati.
Koliko dugo si bio u Petrinji i Sisku?
U Petrinji smo bili svega sat vremena dok smo u Sisku proveli većinu dana jer se tamo nalazi Caritasovo veliko skladište i centar za podjelu potrepština gdje smo vozili ljudima pakete.
Što si primijetio taj dan na ljudima koje si vidio?
Susreo sam ljude kojima nije lako, ljude koji su prošli puno toga… strah, neizvjesnost, tugu, potresne priče … Ne možeš ostati ravnodušan. U razgovoru s vršnjacima primijetio sam koliko im nedostaje sve što su do potresa radili, nedostaju im njihova mjesta, prijatelji, škola. Isto tako dojmilo me se kako ima mnogo ljudi koji su spremni pomoći, osjećao sam se vrlo dobro i ljudski jer nekome pomažem. Ljudi su jako topli i druželjubivi s obzirom na sve što im se dogodilo.
Možeš li nam opisati dan volontiranja?
Cijeli sam dan proveo u Sisku od 9 sati ujutro do 16 sati popodne. Nismo ni izlazili iz volonterskog centra jer je bilo stvarno mnogo posla .
Oko 16 sati otišli smo u Petrinju gdje smo lokalnom župniku odnijeli neke namirnice te prošetali centrom grada i bili u jednom stambenom objektu koji je u demoliranom stanju…U volonterskom centru smo preslagivali i nosili odjeću po skladištu kako bi ona mogla ići na daljnje sortiranje i podjelu unesrećenima.
Jeste li upoznao neke druge volontere?
Upoznao sam desetak drugih mladih volontera. Svi su iz Siska. Pričali smo i družili se tijekom slobodnoga vremena. Nije bilo volontera iz drugih država zbog COVID situacije. Odlaskom u Sisak i Petrinju proživio sam posebno iskustvo i toga ću se sjećati cijeli život.
Volontiraš li inače?
Do sada nisam volontirao, no imao sam veliku želju to raditi još od malena, ali tek mi se sada pružila prilika i ovo je moje prvo takvo iskustvo. Neprocjenjivo je.
Osjećao sam se jako dobro, ispunjeno. Poručujem vam ako tko želi volontirati, neka se ne dvoumi. Nećete i ne možete pogriješiti volontiranjem. Volontirajući dajete sebe, ali istodobno i primate toliko mnogo od drugih ljudi.
Dora Bogdan
