Moj portret

Volim zemlju i prirodu

Filip Vukelić

Od ranoga djetinjstva u doticaju sam sa zemljom koju jako volim. I moji roditelji jako vole zemlju i prirodu. To sam vjerojatno od njih naslijedio.

Moja baka živi u okolici Varoša i ja često idem k njoj. Ona ima kuću na brdu. U blizini nema puno kuća, samo vikendice. Oko kuće ima zemlju, bašču i puno voćaka. Volim vikende i sve slobodne dane provoditi kod nje. Od ranoga djetinjstva tako sam došao u doticaj sa zemljom koju sam jako zavolio. I moji roditelji jako vole zemlju i prirodu. To sam vjerojatno od njih naslijedio.

 Volim raditi sa zemljom, biljkama i sličnim stvarima: saditi bilje, orezivati voćke, vezati rajčicu uz žicu, vaditi ujesen kolce iz rajčica… Nosim drva u šupu, no još ih ne cijepam jer sam mali. Kad tata i mama kose, igram se oko kosilice, trčkaram za njom. Obožavam miris i dodir svježe pokošene trave. Volim biti vani u svako godišnje doba. Ona me smiruje i bistri moje misli. Potiče me da budem kreativniji. Tada smišljam ideje za nekakav rad, igru, što bih mogao raditi. U prirodi se odmaram od zatvorenoga prostora. Kada sam vani, slobodan sam, mogu raditi što hoću… Skakati po preoranim brazdama, trčati po travi, kopati rupe…

 Najviše volim saditi biljke i brinuti se oko njih. Promatrati rast biljke i pratiti promjene. To je tako čudesno i zanimljivo! Od obične sjemenke do ploda! Veličanstveno! A ja u svemu tome sudjelujem!

Pravi život

Od životinja imamo samo kokoši, no ja bih volio imati krave, svinje, koze, ovce, konje. Da imamo nekih domaćih životinja, brinuo bih se i o njima. No nemamo ih jer ja živim u gradu u stanu, a moja baka ne može se za njih brinuti. To je njoj preteško. To što radim čini me sretnim. Naravno, stignem se i odmoriti ako se umorim, što se ne događa često. Mislim da činim nešto sjajno za sebe, a to je to da se pripremam za teži pravi život, poljoprivredni život ili život na farmi.

 A sada ću objasniti što točno radim. Najviše volim saditi rajčicu, volim gnojiti tlo. To radimo prirodnim gnojivom koji pravimo od komposta. Volim se skrivati i igrati u paradajzu. Kada ga zalijevamo, a tata me vidi, odmah me pošprica. Koje veselje!

Kako se sadi paradajz

S bakom u vrtu

 Sada ću objasniti kako se sadi paradajz:

1. korak je posaditi ga u malo čaše od jogurta ili nečeg drugog.
 2. korak je brinuti se za njega.
3. korak je pikirati ga (presaditi mladu biljku) i posaditi u zemlju.
4. korak je zalijevati ga i gnojiti.
5. korak je staviti kolce u zemlju i žicu na kolce te zavezati paradajz za žicu.
6. korak je ubrati paradajz.

Ostali poslovi

Često s tatom orezujem voćke. To znači čistiti suhe grane kako bi u proljeće dobili cvjetove i plodve. To nije težak posao. Najteže je odrediti gdje orezati voćku. No to moj tata zna i u tome mi pomaže. U ranu jesen ubiremo plodove i radimo zimnicu. Kuhamo ciklu i spremamo je u boce, kuhamo rajčicu, kiselimo krastavce. Od paprike i patlidžana radimo ajvar: ljuti koji ne jedem i blagi.   To ne radimo samo za sebe, već za prodaju. Pravimo pekmez od marelica, breskve i jagode. Sve što proizvedemo uspijemo i prodati.

U jesen imamo svinjokolju. U tome poslu još ne sudjelujem. Uglavnom sve promatram. Sve što radim čini me vrlo sretnim i zadovoljnim. Vrlo sam počeo vježbati život, što je jako dobro. Bit ću spremniji za sve ono što je preda mnom i što me veseli.

Filip Vukelić