Mentalno zdravlje djece

Intervju s Biljanom Vasilevski Rački, psihologinjom

Biljana Vasilevski Rački

Gošća Malog Gorana bila je Biljana Vasilevski Rački, psihologinja koja radi u Nastavnom zavodu za javno zdravstvo Brodsko-posavske županije u Službi za zaštitu mentalnoga zdravlja, prevenciju i izvanbolničko liječenje ovisnosti. Do sada je radila u školi, i to našoj, u Centru za socijalnu skrb, a već je devet godina na svome današnjem radnom mjestu. Jako voli svoj posao, i to je nakon majčinstva njezina najznačajnija životna uloga. Svoj posao doživljava više kao poziv. Zahvalna je što ima privilegiju raditi s mladim osobama koje dolaze na savjetovanje jer je to bila njezina želja i cilj kojemu je stremila kada je upisivala fakultet.

Poremećaji mentalnoga zdravlja

Što je mentalno zdravlje?
Prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije mentalno zdravlje opisuje se kao stanje u kojem osoba ostvaruje svoje potencijale, može se nositi sa stresom svakodnevnoga života, raditi produktivno i plodno i sposoban je pridonositi svojoj zajednici. Prema podatcima Svjetske zdravstvene organizacije svako peto dijete, odnosno 20% djece ima neki mentalni poremećaj.

Koje su osnovne vrste problema mentalnoga zdravlja djece?
Od pojave pandemije koronavirusom česti su problem koje vidim kod mladih i djece pojačani strahovi i brige, povlačenje od vršnjaka i poteškoće u ostvarivanju socijalnih kontakata, psihosomatske teškoće, nedovoljna motiviranost za učenje, promjene u hranjenju i spavanju, povećana pobuđenost, depresivno raspoloženje, osjetljivost na reakcije odraslih… Dakle, najčešći su poremećaji iz depresivnog spektra, kao i iz područja anksioznosti

Koji su simptomi kod djece osnovnoškolske dobi?
Najčešće se javljaju različiti strahovi, tjeskoba, uznemirenost te depresivno raspoloženje. Djeca i mladi su bezvoljni, slabije zainteresirani za izvršavanje školskih obveza, slabije se druže ili izbjegavaju socijalne kontakte, sniženog su raspoloženja (malo stvari ih veseli), skloniji su eksperimentiranju s drogama, znaju se samoozljeđivati i razmišljati o suicidu..

Kako možemo prepoznati neku vrstu poremećaja mentalnoga zdravlja?
Teško je prepoznati o kojem se konkretnom mentalnom poremećaju radi, ali se može uočiti kod mlade osobe kako gubi interes za stvari koje su je prije zanimale, veselile. Nekada simptomi nisu jasno vidljivi i mlada osoba dugo vremena pati dok ne zatraži stručnu pomoć.

Koliko uvjeti u okolini (obitelj, vršnjaci…) utječu na mentalno zdravlje djece?
Trenutno su u društvu nepovoljni uvjeti za zaštitu mentalnoga zdravlja jer je pandemija koronavirusom utjecala na socijalne odnose, ali i pojačala osjećaj egzistencijalne krize (roditelji su zabrinuti za posao, plaću itd). Socijalni odnosi s vršnjacima uglavnom su se preorijentirali na virtualnu stvarnost, što utječe na kvalitetu međuljudskih odnosa.

Kakav je utjecaj medija na mentalno zdravlje djece?
Utjecaj medija može biti i pozitivan i negativan. Pozitivan utjecaj je taj što se otvoreno priča o poremećajima mentalnoga zdravlja pa sve više mladih osoba same traže stručnu pomoć bez osjećaja srama i krivnje. Negativna strana je kada se u medijima govori samo o brojevima oboljelih od koronavirusa te ograničenjima zbog nastale pandemija, a pri tome se ne govori kako se mentalno nositi s tim.

Kakav je utjecaj pandemije na mentalno zdravlje djece?
Pandemija je nepovoljno utjecala na mentalno zdravlje populacije, a posebno na mentalno zdravlje djece i mladih. Sve više djece i mladih počinje osjećati bezvoljnost, nemaju viziju vlastite budućnosti, osjećaju se otuđeno od vršnjaka i odraslih.

Kakva je veza između mentalnoga zdravlja i školskoga uspjeha?
Mentalno zdravlje direktno utječe na školski uspjeh i svi mentalni poremećaji imaju isti učinak na učenje i pamćenje. Uslijed poteškoća mentalnoga zdravlja djeca i mladi imaju slabiju koncentraciju, pažnju kao i motivaciju za učenje i izvršavanje školskih obveza, što se reflektira na slabiji školski uspjeh.

Kada trebamo potražiti stručnu pomoć?
Kada mlada osoba ima određene poteškoće, prvo bi se trebala obratiti roditeljima za pomoć. Roditelji prema procjeni mogu u to uključiti stručnu službu škole. Ako su poteškoće jačega intenziteta, tada će roditelje i mladu osobu stručna služba uputiti u neke druge institucije kako bi se u rješavanje problema uključio psiholog i dječji psihijatar.

Imate li kakvu poruku za naše učenike?
Moja poruka je da o svim poteškoćama mlade osobe trebaju razgovarati s roditeljima i da u tome nema nikakvoga srama, niti krivnje. Mlade osobe trebaju otvoreno razgovarati o tome kako se osjećaju i što proživljavaju. Ponekad je dovoljan jedan razgovor s roditeljima ili osobom od povjerenja kako bi mlada osoba osjetila olakšanje. Svaka poteškoća može se otkloniti ako se na vrijeme zatraži stručnu pomoć.

Zvonimir Šapina
Fotografije: unsplash.com