Sama sam sebi ukrala hobi i pretvorila ga u posao
Kazališna predstava u izvedbi Jadranke Čunčić Bandov održana je za učenike nižih razreda 1. ožujka 2024. godine u sportskoj dvorani naše škole . Djeca su s oduševljenjem prihvatila predstavu, a mogli bismo reći da su s oduševljenjem i sudjelovali u predstavi. Naime, predstava je bila interaktivna, a naši učenici spremno su odgovorili na sve izazove koje im je postavila naša gošća.
Jadranka Čunčič Bandov zaista je jedinstvena pojava u svijetu dječje književnosti jer ona isključivo piše igrokaze koje onda sama izvodi pred mnogobrojnom dječjom publikom diljem Hrvatske.
Nakon predstave članice novinarske družine zamolile su književnicu za kratki razgovor i zajedničko fotografiranje što je ona sa zadovoljstvom prihvatila.
Razgovarajući s našom gošćom, saznali da je kao dijete pisala lijepe pjesmice koje je često njezina učiteljica pohvaljivala, međutim nije ni slutila da će jednog dana postati književnica. Omiljene knjige u djetinjstvu bile su joj bajke – Ivane Brlić-Mažuranić, braće Grimm, H.C. Andersena. Tijekom osnovne škole omiljeni književnici za djecu postali su joj Stanislav Feminić i Ratko Zvrko jer pišu u rimi. Takav stil joj se jako sviđa jer i sama piše u rimi i obožava je. Inspiraciju pronalazi u svakodnevnom druženju s djecom, a velika inspiracija bila su joj njezina djeca dok su bila mala. Kada nema inspiraciju, onda je pokušava izazvati prelistavajući dječje časopise, gledajući ilustracije i crtiće.
Lutkarstvom se počela baviti u srednjoj školi za odgojiteljice gdje je upoznala svoju učiteljicu Vlastu Pokrivku koja je predavala lutkarstvo i scensku kulturu, što je za nju bilo presudno. Ona ju je uvela u svijet lutaka, otkrila je njezin dar za pisanje, glumu, promjenu glasova i naučila ju je čak izrađivati lutke. Pitali smo ju što više voli – trenutke stvaranja svojih dijela ili trenutke kada svoja djela oživotvori u predstavi. Rekla nam je da više voli kad svoje igrokaze prezentira djeci jer pisanje je usamljenički, a ponekad i mukotrpan posao. Djela naše gošće nalaze se u lektiri za osnovnu školu pa nas je zanimalo kako je to biti uvršten u lektiru. Drago joj je zbog toga i misli da joj je to ipak jedno priznanje za njezin rad. Pisanje je za nju je dugo bio hobi jer je u životu radila i druge poslove: bila je odgojiteljica u vrtiću, predavala je u školi, radila je kao knjižničar informator na dječjem odjelu knjižnice. Zadnjih 25 godina, kao samostalna umjetnica, bavi se isključivo osmišljavanjem i izvođenjem svojih igrokaza i kako kaže „Sama sam sebi ukrala hobi i pretvorila ga u posao.”
Na kraju našeg susreta pitali smo je ima li kakvu životnu poruku za nas. Preporučila nam je da što više čitamo jer knjige šire vidike, ako imamo prilike da putujemo, da putujemo što više jer putovanja također šire vidike, da svaki dan pokušamo pronaći neku sitnicu koja će nas razveseliti, da svaki dan učinimo neko dobro djelo koje će nas učiniti sretnim. Uz puno dojmova i uz ovu prekrasne i mudre riječi ovaj zanimljivi susret završio je u trenu.
Tara Peračković, Vita Andrić i Anja Šajkunić
