Nasilje je svjesno nanošenje boli drugoj osobi. Nasilje vršimo nad drugim osobama jer im se želimo osvetiti, želimo da osjećaju bol, bila ona fizička ili psihička. Možemo biti vršitelji nasilja, žrtve ili promatrači. Vršitelji nasilja nanose bol drugim osobama, no često to rade nesvjesno. Zbog društva i ugleda slijede primjer drugih.
Žrtve nasilja podnose nasilje. Bol koju trpe ostavljaju za sebe, ne žele ili ne mogu reći drugima jer se boje počinitelja. Često ih je sram priznati učiteljima i roditeljima kroz koje probleme prolaze jer se zbog nasilja osjećaju manje vrijednima i drukčijima, a ako kažu prijateljima, boje se gubitka prijatelja jer bi prijatelj na strani žrtve mogao postati i sam žrtva. Promatrači sudjeluju u nasilju, ali ne izravno. Počinitelj i žrtva nasilja imaju različite stavove, mišljenja zbog čega dolazi do sukoba. Promatrač je osoba koja ostaje neutralna jer ne poduzima ništa u vezi s nasiljem kojemu je svjedočio. Ako promatrač ne poduzme ništa da pomogne žrtvi i spriječi daljnje nasilje, jednak je počinitelju.
Vrste nasilja u školi
Postoji više vrsta nasilja: verbalno, fizičko, e-nasilje, izbacivanje iz društva … Svi oblici nasilja prisutni su u školama među djecom. Dok smo manji, nasilje pokazujemo raznim rugalicama i zadirkivanjem, a kada smo stariji, nasilje postaje mnogo ozbiljnije.
. U razredima i hodnicima dolazi do verbalnoga nasilja koje uključuje ružne i neprimjerne riječi, dobacivanje, izrugivanje, ismijavanje, a ponekad dolazi i do fizičkoga nasilja. Sve češće je i izoliranje učenika zbog drukčijega ponašanja, garderobe, stavova. Zbog toga što su drukčiji ostaju sami. Neprihvaćeni su. Ne zove ih se na vršnjačka okupljanja, izlaske van i slično. Žrtve takvoga nasilja često ne shvaćaju zašto su postale žrtve i zašto se nikada ne uklapaju u društvo. Teško je biti sam i ne shvaćen, ali samo da bismo bili u nečijem društvu, ne trebamo se mijenjati.
Izbacivanje iz društva – iskustvo iz razreda
U razredu imamo nekoliko grupica koje se međusobno svađaju, vrijeđaju pa mire, pa se i druže, ali imamo i nekoliko učenika koji ne pripadaju nigdje. Uglavnom su sami i ne druže se s nama. Često im znamo dobaciti da su spori ili lijeni, ne slušamo što govore, ismijavamo ih. Rijetko ili, gotovo nikada, ih ne zovemo na rođendane i na igrališta. Ne dopuštamo da nam se približe. Nakon nekoliko radionica na satu uvidjeli smo da je to vrlo ružno. Sada nastojimo popraviti situaciju i uključiti takve učenike u što više naših zajedničkih okupljanja. Ražalostilo me kad smo jednoga takvog povučenoga učenika pitali kako mu je u razredu. Šutio je i nije ništa ružno rekao o nama. „Sve je u redu. Ovdje mi je dobro.“ (Lucija Alerić)
Elektroničko nasilje
Možda je danas na društvenim mrežama najviše zastupljeno elektroničko nasilje Vrijeđanje, napadanje i ismijavanje svega i svačega, stvaranje lažnih profila, objavljivanje raznih fotografija … Sve to rade velike face , a u stvari slabići koji se skrivaju pod lažnim imenima. Elektroničko nasilje drukčije je od ostalih jer takvo nasilje na nama mogu provoditi ne samo ljudi koje ne poznamo, već i naši prijatelji s kojima se svakodnevno držimo i smijemo. Iza lažnih imena i profila mogu vrijeđati nas i naše prijatelje. Možda žele biti takvi u pravom svijetu pa im ti ružni komentari daju neku dozu samopouzdanja.
Iskustva učenika
Vrijeđanje i omalovažavanje najčešće počne zbog nekog mog prijatelja ili zbog toga što meni lijepe uvrede i prostote. Najčešće je to u grupi fejs. Ta svađa je bila grozna. Svašta smo pisali i prijetili se jedni drugima. Čak smo to prenijeli i u školu. Takva vrsta nasilja može prouzročiti veliku psihičku bol koju sam iskusio. Znao sam biti potišten i imati jako loše mišljenje o sebi. Znam da sam svašta pisao i da to nije bilo u redu Volio bih to ispraviti, ali ponos mi ne da. (Š M. G.)
Elektroničko nasilje nikada nisam iskusila na sebi, ali jedna moja poznanica iz škole to je doživjela. Objavila je sliku svoga idola na facebooku. Nakon toga većina učenika iz škole komentirala je idola i nju na vrlo ružan način. Bilo mi je strašno čitati sve te komentare. Nisam se htjela miješati u u to. Nisam ništa napisala ni ružno, ali ni lijepo. Nisam imala dovoljno hrabrosti suprotstaviti se većini. Bojala sam se da bi se vrijeđanje moglo prenijeti na mene. (Nika Grgić)
Kako bismo smanjili sve oblike nasilja među vršnjacima, treba neprestano ponavljati ovu temu . Kroz zanimljiva predavanja i radionice nastaviti osvješćivati probleme i naučiti kako postupati u određenoj situaciji.
Josipa Barbarić
Ovaj članak mi se svidio jer je poučan. Možemo naučiti kako se nasiljem ništa ne može riješiti.
Sviđa mi se ovaj članak. Mislim da je ovaj tekst jako koristan i da svi učenici škole mogu naučiti puno o nasilju i njegovim posljedicama.