Autorica teksta je Franka Banovčić, učenica 8. razreda Osnovne škole Mato Lovrak u Novoj Gradiški. Franka marljivo izvršava sve svoje školske obveze, pohađa glazbenu školu i svira klavir, dugogodišnja je članica Karate kluba Nova Gradiška s kojim je sudjelovala na brojnim državnim i međunarodnim turnirima. Od prvog razreda osnovne škole članica je dramske skupine. Nastupa na kulturnim priredbama u školi, a glumila je i u školskim glazbenim predstavama „Zaljubljen do ušiju“ i „Novi prijatelj“. Sudionica je državne razine smotre LiDraNo 2025.
Međutim, osim što je članica dramske skupine, Franka osmišljava dramske tekstove nadahnute vlastitim iskustvom. Sigurni smo da ste se svi, barem jedanput, našli u situaciji Frankine glavne junakinje… Kako odraditi projektni zadatak i predstaviti rezultate svoga rada bez straha od neuspjeha? Dok se bori sa svim izazovima koje joj strah donosi, glavna junakinja Lana otkriva pravog i iskrenog suradnika.
Pročitajte Frankin dramski tekst!
Kad si ti baš ti
Lana (zabrinuto): Uh, sutra je prezentacija, a ja još nisam smislila nikakvu laž, neku dobru ispriku da izbjegnem taj zadatak… Tresem se kad samo pomislim na prezentiranje pred cijelim razredom…
Odraz (mirno, toplo): Lana, znaš da te laž nikada ne može zaštititi. Ne troši snagu na izmišljanje izgovora. Usmjeri je na ono što je ispravno.
Lana (trgne se uplašena): Tko… tko to govori?
Odraz: Ja sam tvoj unutarnji glas. Ona koja te čuva od tebe same.
Lana (zbunjeno): To… to ne postoji.
Odraz (blago, smiješeći se): A ipak me čuješ. Ja sam tvoja savjest, ona koja traži da živiš autentično, da preuzmeš odgovornost za vlastite čine.
Lana (stidljivo): Drago mi je… valjda. Ali mislim da meni nema spasa.
Odraz: Sve dok misliš da nema izlaza, neće ga biti. Što te muči? Tu sam da te vodim prema boljemu.
Lana (tužno): Još nisam ni počela raditi prezentaciju. Kad sjednem pisati, kao da mi misli stanu… Što ako bude dosadno, glupo? Što ako ne bude dovoljno dobro? A kad stanem pred razred, samo zamišljam tišinu… i svoj glas koji drhti i trese se.
Odraz: Razumijem. Strah zna biti vrlo glasan. Ali zapamti — nijedan zadatak nije nepremostiv kad mu pristupiš iskreno. Ako zapneš, potraži pomoć na internetu i u dobrom starom udžbeniku. A ako pogriješiš, to je samo korak, ne sud.
Lana: Ali… što će drugi reći?
Odraz: Ono što drugi misle ne određuje tvoju vrijednost. Hrabrost nije odsustvo straha, nego odluka da ga nadvladaš. A oni koji bi se smijali, smiju se samo zato što se boje svojih vlastitih slabosti.
Lana (tiho): A što ako pogriješim u pravopisu, a prezentacija ode na stranicu škole? Što ako svi pomisle da sam nepismena?
Odraz: Ako se tvoj rad nađe na stranici škole, to znači da si uspjela. A sitna pogreška? Ona nikoga ne umanjuje. Svi su jednom bili učenici. To će ti sutra biti draga uspomena, a ne razlog za sram.
Lana: Ne znam…
Odraz: Ne moraš znati. Dovoljno je da se potrudiš i budeš iskrena.
Lana (udahnuvši, uspravi se): Možda… možda si u pravu.
Odraz (toplo): Glas savjesti uvijek te vodi prema onome što te jača.
Lana: Ali… što ako dobijem lošu ocjenu?
Odraz: Ocjena je broj, Lana. Tvoj trud je ono što je stvarno. I kad se potrudiš, već si učinila nešto dobro.
Lana (promišljajući): Zvuči lijepo, ali tek smo se upoznali. Kako da ti odmah vjerujem?
Odraz: Oh, varaš se. Ja sam s tobom otkad postojiš, ja sam tvoja životna navigacija. Ispravlja te ako skreneš, vraćam te na pravi put ako zalutaš, vodim te nesigurnim putovima života.
Lana (s blagim osmijehom): Znači… bit ćeš sa mnom i kad prezentiram?
Odraz: Bit ću tu da te potaknem da izložiš svoj rad onako kako si ga stvarala, s iskrenim srcem, čistom jednostavnošću i hrabrošću koja dolazi iz truda, ne iz savršenstva.
(Lana stane, duboko udahne, pogleda se u ogledalo i nasmiješi se.)
Lana (odlučno): Dobro. Sutra. Bez izgovora. Bez laži. Samo istina.
Odraz (ponosno): Tako govori srce koje odlučuje rasti.
Lana (hrabro izađe iz okvira): Sad znam – hrabrost je ono što misliš iako ti se glas zatrese. Kad staneš pred druge i ne skrivaš se. Kad pogriješiš i nasmiješ se. Kad si ti baš ti. Bez maske. Bez glume. I s onim sitnim nesavršenostima koje imaš pravo nositi u sebi.
Franka Banovčić
