UI u obrazovanju
Tomislav Lačić, učitelj je informatike koji već dugo radi u našoj školi. Uređuje školsku web stranicu, voditelj je filmske družine, bavi se robotikom. S njim smo razgovarali o umjetnoj inteligenciji u obrazovanju.
Što je umjetna inteligencija
Kad kažem „umjetna inteligencija” (AI), mnogi učenici odmah pomisle na robote iz filmova koji govore, hodaju i preuzimaju svijet. Istina je puno jednostavnija i puno bliža našem svakodnevnom životu. Umjetna inteligencija skup je računalnih programa koji pokušavaju raditi neke stvari pametno: prepoznaju uzorke, uče iz primjera i pomažu nam u rješavanju problema. Susrećemo je svugdje – u preporukama videa na internetu, u prevođenju teksta, u prepoznavanju glasa na mobitelu ili u aplikacijama koje nam predlažu što bismo mogli pogledati ili pročitati. Važno je razumjeti da UI ne razmišlja kao čovjek. Ona ne zna nešto na isti način na koji mi znamo, nego računa koji bi odgovor bio najvjerojatniji prema podatcima na kojima je učila. Zato ponekad može zvučati vrlo uvjerljivo, a ipak pogriješiti. Upravo zbog toga UI može biti odličan pomoćnik, ali samo ako je koristimo s razumijevanjem i s dozom opreza.
Vrste umjetne inteligencije
Postoji više vrsta umjetne inteligencije, a najlakše ih je razlikovati prema tome što rade. Jedna vrsta UI-ja služi za prepoznavanje i preporučivanje: ona prepoznaje slike, glas ili tekst, filtrira neželjene poruke i preporučuje sadržaje. Druga je vrsta generativna umjetna inteligencija, ona koja stvara sadržaj: može napisati tekst, predložiti ideje, osmisliti plan učenja, pa čak i pomoći u programiranju ili izradi scenarija. Uz to ponekad govorimo i o užoj i općoj inteligenciji. Uža je ona koja je dobra u jednoj određenoj stvari, i to je ono što danas imamo. Opća bi bila slična čovjeku u svemu, a takva još ne postoji.
Prednosti i nedostatci umjetne inteligencije
Primjena umjetne inteligencije može imati puno pozitivnih učinaka. UI nam može uštedjeti vrijeme, pomoći nam da dođemo do ideje kad zapnemo, ponuditi drukčije objašnjenje gradiva ili dati prijedlog kako se bolje organizirati. U kreativnim zadatcima može poslužiti kao iskra koja pokreće maštu, a učenicima koji sporije uče ponekad može pomoći dodatnim pojašnjenjima, naravno, uz provjeru i uz podršku učitelja. Drugim riječima, UI može biti koristan alat kad ga koristimo kao pomoć, a ne kao zamjenu za razmišljanje.
S druge strane, postoje i negativni učinci, pogotovo u školskom okruženju. Najveći problem nastaje kad učenici bez razmišljanja kopiraju odgovore koje UI ponudi. Često se događa da učenik preda lijepo napisan tekst, ali zapravo ne razumije što u njemu piše. Još veći problem je što UI ponekad daje netočne informacije, a učenici ih ne provjeravaju. Takvi odgovori mogu zvučati točno, ali sadržavati pogreške. Ako se naviknemo da UI rješava umjesto nas, tada više ne razmišljamo, a škola bi trebala biti mjesto gdje mozak jača, a ne gdje se samo prepisuje.
Zbog toga u redovitoj nastavi trenutno nemam osmišljene zadatke u kojima tražim da se učenici koriste umjetnom inteligencijom. Smatram, i više se puta u praksi pokazalo, da učenici često ne razumiju rezultate koje im UI ponudi, ne provjeravaju njihovu ispravnost i točnost te bez razmišljanja kopiraju odgovore. To nije učenje, nego prečac koji na kraju najviše šteti upravo učeniku. Ipak, svjestan sam da ću morati osmisliti nove vrste zadataka baš zbog tih situacija, kako bismo učili koristiti UI pametno: da učenik pokaže svoje zaključivanje, da objasni postupak, da provjeri informacije i da zna razlikovati dobar odgovor od onoga koji samo zvuči dobro.
UI – prijetnja ili izazov
Pitanje koje se često postavlja jest: „Je li UI prijetnja ili izazov za učenike i učitelje?“ Mislim da je umjetna inteligencija prije svega izazov. Prijetnja postaje tek onda kad je koristimo bez razmišljanja ili kad se pravimo da ne postoji. UI neće zamijeniti učitelje u onome što je najvažnije: u razumijevanju učenika, motiviranju, objašnjavanju na način koji odgovara razredu, u razgovoru, podršci i odgoju. Ali će sigurno promijeniti dio načina na koji učimo i provjeravamo znanje pa se i mi učitelji moramo prilagoditi. Iz mog iskustva u nastavi vidim da učenici djelomično razumiju kako UI funkcionira, ali često imaju pogrešnu sliku o njoj. Neki misle da UI zna sve i da ne može pogriješiti ili da je sve što je napisano lijepo i uvjerljivo automatski točno. Upravo zato je važno učiti kako provjeravati informacije, uspoređivati izvore i koristiti logiku. U svijetu gdje odgovore možemo dobiti u sekundi, postaje važnije nego ikad znati procijeniti je li odgovor dobar i ima li smisla.
Promjene u obrazovanju
Teško je točno predvidjeti koliko će se učiteljska i pedagoška struka promijeniti zbog UI-ja, ali neke promjene već se naziru. Vjerojatno će biti manje ponavljajućih administrativnih zadataka jer UI može pomoći u sastavljanju tekstova i obrazaca, ali će biti više potrebe za osmišljavanjem pametnih zadataka koji traže razumijevanje, primjenu znanja i argumentiranje. Provjere znanja vjerojatno će se više usmjeravati na objašnjavanje, zaključivanje i povezivanje gradiva, a manje na puko prepisivanje definicija. Učitelji će sve više biti mentori i vodiči koji pomažu učenicima da razviju vještine, a ne samo prenositelji informacija.
Za svijet u kojem čovjek i stroj surađuju najbolje se pripremamo tako da UI gledamo kao alat, a ne kao zamjenu za vlastitu pamet. To znači da trebamo učiti kako postavljati dobra pitanja, kako tražiti objašnjenje, a ne samo gotov odgovor te kako provjeriti ono što smo dobili. Također, važno je razvijati digitalnu odgovornost: paziti na privatnost, ne dijeliti osobne podatke i razumjeti da nije sve što internet nudi odmah i sigurno i ispravno.
Utjecaj UI-ja na razvoj vještina
S obzirom na sve veću primjenu UI-ja, kod učenika trebamo posebno razvijati kritičko razmišljanje, provjeravanje informacija, komunikacijske vještine i kreativnost. UI može predložiti ideju, ali učenik treba znati procijeniti je li dobra i kako je poboljšati. Trebamo jačati i sposobnost rješavanja problema korak po korak jer je to vještina koja će vrijediti u svakom poslu bez obzira na tehnologiju. Suradnja i timski rad također postaju još važniji jer se u timu lakše provjeravaju rješenja i lakše uočavaju pogreške.
Učenike također treba učiti kako komunicirati s UI-jem kako bi dobili najbolji odgovor. Što je pitanje jasnije, to će odgovor češće biti korisniji. Umjesto jedne kratke rečenice, često je bolje napisati što točno želimo, za koju dob, koji predmet, koji stil i zatražiti objašnjenje. No i tada vrijedi isto pravilo: učenik mora pročitati, razumjeti, provjeriti i doraditi. U suprotnome, UI samo proizvodi tekst, a učenje se ne događa.
Osobno umjetnu inteligenciju često koristim kao pomoć u pripremi posla. Najviše mi pomaže u osmišljavanju školskih zadataka, u izradi kriterija za vrednovanje i u popunjavanju obrazaca za razne projekte koje provodim u školi. To mi štedi vrijeme, a to vrijeme radije potrošim na planiranje boljih aktivnosti i na rad s učenicima. UI mi je u tom smislu pomoćnik koji ubrzava neke dijelove posla, ali odluke i odgovornost i dalje ostaju moje.
UI u izvannastavnim aktivnostima
UI ponekad koristim i u izvannastavnim aktivnostima, posebno u filmskoj družini. Tamo ja i učenici ponekad istražujemo ideje i scenarije za školske filmove, tražimo zanimljive zaplete ili smišljamo kako bi se priča mogla razvijati. U takvim kreativnim situacijama UI može biti dobar suigrač koji predloži nekoliko smjerova, ali konačni izbor, smisao i kvaliteta uvijek ovise o nama, o našem razmišljanju i o tome koliko smo spremni raditi na ideji.
Na kraju, umjetna inteligencija neće nestati. Bit će sve prisutnija u učenju, poslu i svakodnevici. Zato je najvažnije da je naučimo koristiti pametno, sigurno i pošteno. UI može biti korisna pomoć, ali učenik koji uspijeva neće biti onaj koji najbrže kopira, nego onaj koji najbolje razmišlja, provjerava i razumije.
U svijetu u kojem čovjek i stroj surađuju, najvažnija vještina i dalje ostaje – čovjek koji misli.
