Osvrt na knjigu Moj brat živi u kompjutoru

Prvi put ove godine sudjelujem u projektu Čitanjem do zvijezda. Jedna od knjiga koju sam morala pročitati bio je roman Branke Primorac Moj brat živi u kompjuteru. To je vrlo zabavna i zanimljiva, znanstvenofantastična, ali i pustolovna knjiga. Glavni je lik djevojčica Katarina koja živi s roditeljima i sa svoje četiri sestre. Radnja romana smještena je u daleku 2071. godinu. Zanimljivo je kako je spisateljica opisala to buduće vrijeme. Tehnologija je na puno višem stupnju nego danas, ljudi ne komuniciraju previše, ne postoje susreti s prijateljima, ljudi žive puno duže. Katarina i svaka od njezinih sestara ima svog robota koji im pomaže u obavljanju  svakodnevnih poslova. Postoje različita prijevozna sredstva koja mogu letjeti, a velike udaljenosti svladavaju u kratkome vremenu. Posebno me dotaknula činjenica da iako imaju puno rođaka, nikad ih nisu sreli uživo. Njihovi susreti odvijaju se isključivo putem ekrana.

Radnja romana započinje kada djevojčica Katarina za svoj jedanaesti rođendan od prabake i pradjeda zaželi brata, a dodatno se zakomplicira kada se na proslavi rođendana pojavi neobični dječak koji izlazi iz ekrana i upropaštava svima rođendan. Pojava brata uzrokovala je određene promjene u ponašanju sestara. Zahvaljujući njemu, odlučili su se na jedan veliki korak. Zajedno s prabakom i pradjedom, koji su promicatelji tradicionalnih oblika komunikacije, poput druženja uživo, krenuli su u Grčku na rođendan njihova bratića Odiseja. Grčki rođaci bili su oduševljeni njihovim posjetom. Najveća vrijednost ovoga susreta bila je u tome što su spoznali koliko je važno pokazati ljubav i da se to nikako ne može jednako dobro učiniti putem ekrana.

Ova knjiga me potaknula da razmislim koliko su već danas ugroženi kvalitetni međuljudski odnosi zbog pretjerane upotrebe mobitela i društvenih mreža. Nije rijetkost da vidimo skupinu mladih ljudi koji bulje u svoje mobitele umjesto da razgovaraju jedni s drugima. Knjiga me potaknula da razmislim koje su to vrijednosti u ljudskom životu koje se ne bi trebale promijeniti bez obzira na tehnološke promjene. Po meni to su empatija, prijateljstvo i ljubav.

Gabriela Miletić