Što je bolje?
Uobičajena klasična nastava je naglo zamijenjena nastavom na daljinu. Učiteljima, roditeljima, a i nama učenicima bila je velika promjena i izazov. Naša škola radila je preko platforme Microsoft Teams.
Odmah na početku uvidjela sam prednosti i nedostatke klasične škole i škole na daljinu. Učinkovitiji način u svladavanju nastavnog gradiva bio mi je u klasičnoj školi jer učitelji odmah objašnjavaju nejasnoće. Kad nešto ne razumijem, često sam pitala učitelja, a u školi na daljinu više sam tražila pomoć roditelja ili prijatelja. U školi na daljinu počela sam više se više služiti digitalnim alatima i učenje je bilo uglavnom izvršavanje zadaća u zadanom roku.
Čini mi se da su zadatci u školi teži za učenje jer treba dosta informacija usvojiti napamet. Ponekad to i nije tako teško jer slušam učitelja koji pojasni što je bitno, a što nebitno i dosta toga zapamtim u školi. U školi na daljinu zadatci su lakši jer se ne baziraju na čistom „bubanju“ gradiva te više potiču na samostalnost, kritičko promišljanje i kreativnost. Često su to projektni, problemski ili istraživački zadatci. Neki od zanimljivijih zadataka bili su iz Hrvatskog jezika, Biologije ili Matematike gdje smo trebali sastaviti primjer pripreme za pisanu provjeru s jasno postavljenim ishodima i vrstama zadataka. Dok sam osmišljavala pripremu, trebalo mi je zaista puno vremena. Motivacija za rješavanje zadataka u obje škole moj je uspjeh na kraju nastavne godine i usvajanje novih znanja za daljnje školovanje.
Povratna informacija mi pomaže kako doći do cilja. Ona je putokaz i u jednoj i u drugoj školi kako ispravno učiti, pokazuje mi korake u učenju. U klasičnoj školi dobivala sam povratne informacije i od svojih kolega kroz vršnjačko vrednovanje. Nisam slala učitelju pitanja o dodatnim povratnim informacijama jer oni nakon pregleda signaliziraju što treba popraviti.
Velika je razlika i u ocjenjivanju kod ovih škola. U klasičnoj školi uglavnom se ocjenjuje usvojenost činjenica kroz usmena odgovaranja i pisane provjere. Postoje termini pisanih provjera od kojih nije baš bilo prevelikih odstupanja. Tu je i izravna komunikacija između učitelja i učenika te nema nedopuštenog prepisivanja. U školi na daljinu više se prati i ocjenjuje aktivnost. Ocjenjuju se projektni zadatci, problemski zadatci, istraživački rad, stripovi u različitim digitalnim alatima… U svemu tome je upitna samostalnost učenika. Kroz samovrednovanje više samostalno proučavam svoj rad i promišljam o zadatku u obje škole. Najčešće smo samovrednovanje pisali na Hrvatskom jeziku.
U školi na daljinu prisutna i veća pomoć roditelja. Roditelji dodatno objašnjavaju nejasnoće posebno u prirodnim predmetima. Često podsjećaju na zadane rokove ili pomažu u prikupljanju različitih materijala (karton za Likovnu kulturu, kosti za Biologiju…).
Svakako sam tijekom nastave na daljinu počela se više služiti različitim digitalnim aplikacijama poput: OneNote, Edutorija, Testmoza, Wizera …
Učitelji uvijek upozoravaju na sankcije ako se koristimo nedopuštenim metodama rješavanja (varanje). U klasičnoj školi to su šalabahteri ili prepisivanje od vršnjaka. U školi na daljinu nedostaje vjerodostojnost odgovora jer nema kontakta s učiteljem. Izuzetak je usmeno odgovaranje na videokonferencijama (Zoom aplikacija) na kojima se baš ne može prepisivati. Tijekom provjere znanja kroz kvizove u zadanom vremenu možemo si malo pomoći tražeći odgovore u udžbeniku ili internetu. Za takvo snalaženje ipak trebamo znati nešto od gradiva da bismo u zadanom vremenu stigli riješiti kviz.
Za kraj bih rekla da je kombinacija ovih dviju škola dobro rješenje. Mislim da klasična škola ima svoju vrijednost kroz kontakt s učiteljem i ugođajem u razredu. S druge strane u današnje vrijeme neophodno ju je osuvremeniti različitim digitalnim tehnologijama. Digitalni nastavni materijali u kombinaciji s tradicionalnom nastavom učitelja znaju biti vrlo zanimljivi i poučni. Mislim da jedno ne isključuje drugo, nego vodi kvalitetnom obrazovanju.
Ana Zekušić
Fotografije: Ana Zekišić i Unsplash
