Vukovar u mojim očima

Učenici su posjetili Memorijalno groblje žrtava Domovinskog rata u Vukovaru
Učenici su posjetili Memorijalno groblje žrtava Domovinskog rata u Vukovaru

Toliko sam često slušala o Vukovaru i Domovinskom ratu od roditelja, učitelja, gledala na televiziji. Sada kada sam ga stvarno posjetila, shvatila sam da ga do tada nisam iskreno doživjela niti o njemu previše  razmišljala. Već na samom ulasku u gradu, kroz prozor autobusa, primijetila sam puno razrušenih i neobnovljenih kuća. Imala sam osjećaj kao da ulazim u neki ratni film.  Ovaj ratni film- Vukovar stvarno se dogodio. Dogodio se u bolnici koju smo posjetili. Bolnici užasa gdje su bolesnike odvodili i streljali. Dogodio se na Ovčari, i na groblju gdje brojni bijeli križevi svjedoče o masovnim žrtvama, starima, mladima, djeci. Groblje tenkova, muzeji raznih oružja samo su neki od podsjetnika kakav se krvavi rat vodio. Rat u kojem snage nisu bile iste. Vojska protiv nenaoružanog naroda. Vojska koja je uništavala, rušila i ubijala sve na što je naišla. Kao u nekoj surovoj igrici. Nažalost, ta se igrica dogodila. Dogodile su se  patnje, boli, suze i strah. Danas tek shvaćam  zašto je Vukovar simbol  Domovinskoga rata. Danas želim zahvaliti svim hrabrim ljudima što su svoje živote dali za nas kako bismo  odrastali u miru i slobodi.

                                    Ema Šakić, 8.b

 

Sat povijesti u Vukovaru

Dana 2.11.2018. godine učenici 8.a i 8.b posjetili su Vukovar. Nakon sat vremena vožnje i priče stigli smo u vojarnu.  Dan je bio siv i prohladan, a naša srca tužna i sjetna zbog tragedije Grada Heroja. Nakon doručka slušali smo predavanje o Domovinskom ratu. Pozorno smo  upijali svaku riječ. Zatim smo se uputili autobusima na naše prvo odredište. Prisustvovali smo  obilježavanju stradanja prigradskog naselja Lužac. Svečano i dostojanstveno uz molitvu i prigodne riječi prisjetili smo se događaja iz 1991. Bila nam je čast sudjelovati u tome obilježavanju. U vukovarskoj bolnici prisjetili smo se stradanja nedužnih civila i branitelja, obišli sklonište. U sjećanju će mi ostati pločice na kojima su ispisana kronološki događanja i osobe koje su u bolnici stradale ili su odvedene u nepoznato. Sve je to napravljeno po sjećanju liječnice Bosanac. Bili smo i na Trpijnskoj cesti  koja je poznata kao Groblje tenkova. U muzeju smo čuli i vidjeli potresna svjedočanstva o ratnim strahotama. Za uspomenu smo se fotografirali na tenku ispred Memorijalnog centra Domovinskog rata Vukovar.

Na tenku ispred Memorijalnog centra Domovinskog rata Vukovar

Ovčara je jedno od najtužnijih mjesta koje smo posjetili. Zapamtili sam da je najmlađa žrtva imala samo 16 godina, a da je ubijena i trudnica u 6. mjesecu trudnoće. Kod spomen-obilježja nalazi se  kutijica u koju pojedinci koji nešto znaju o stradanjima mogu ostaviti anonimno pismo  u slučaju da im proradi savjest.  Posjetili smo i  vukovarsko groblje, saznali nešto o spomeniku. U tišini smo se izmolili i zapalili lampione. U vojarni smo ponovno slušali predavanje o stradanju Vukovara, vidjeli kao su izgledali logori u Srbiji u kojima su boravili civili i branitelji. Vidjeli smo i različita oružja: bombe, mine, različite puške. Na samome kraju sudjelovali smo u Školi mira. Zapamtili smo da smo mi budućnost Hrvatske, da cijenimo mir i slobodu, da se učimo toleranciji, uvažavanju različitosti, suživotu. Sudjelovali smo i u kvizu. Predstavljali su nas Lucija i Luka. Naravno, bili smo prvi. Ponosni i sretni, umorni i zadovoljni vratili smo se svojim kućama. Vukovare, nećemo te zaboraviti!

                                                                                 Ema Šišmanović, 8. b

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *