Na početku nove školske godine doznali smo da je ukinuto zaključivanju ocjena na polugodištu. Neke je učenike ovo iznenadilo jer je zaključivanje polugodišnjih ocjena već duga tradicija u svim našim školama. Međutim, iako je tradicija ne znači da je dobra i da se ne treba mijenjati. Zar ne? Mi, članovi debatnog kluba, ipak smo odlučili istražiti što o tome misle učenici, učitelji i roditelji.
PROTIV UKIDANJA
Ukidanjem zaključne ocjene na polugodištu učenik neće dobiti povratnu informaciju. Znači neće biti dobro informiran o svom uspjehu. Zaključivanje ocjena ipak daje jasnu brojčanu informaciju o usvojenosti gradiva. Na taj način će i roditelji, kao i učenici biti potpuno upoznati što su postigli u određenom polugodištu.
Zaključna ocjena na polugodištu ima puno veću težinu, a ta veća težina je ujedno i značajna motivacija, posebice ako je ocjena loša. Slabija nas ocjena pokreće da se više trudimo kako bismo ostvarili bolji uspjeh. Ukidanjem zaključne ocjene na polugodištu, neki učenici neće imati priliku ”trgnuti se” te se njihov dosadašnji posao (poboljšanje u drugom polugodištu) oduzima i odgađa za kraj školske godine kada će za neke već biti prekasno.
ZA UKIDANJE
Svaki učenik točno zna kakve ima ocjene i koje su mu jake i slabe strane. To znači da učenicima ipak nije toliko potrebna potvrda ili svjedodžba koja bi im pokazala njihov uspjeh na kraju polugodišta. Uostalom ne ukidaju se ocjene već zaključivanje ocjena na polugodištu.
Nije točno da roditelji neće dobiti povratnu informaciju ako se ukine zaključna ocjena. Svaki roditelj ima obvezu dolaziti na informacije te se na taj način upoznati sa stanjem ocjena svojega djeteta.
Previše se vremena troši na zaključivanje ocjena na polugodištu i poslije na ispravljanje onih slabih, tako se vrijeme gubi na dodatno ispitivanje umjesto da se obrađuje i ponavlja gradivo i na taj način opada kvaliteta znanja.
Oba polugodišta nisu jednako vrijedna, njihovo trajanje je različito (drugo je polugodište duže mjesec i pol dana od prvoga).
Ukidanjem zaključne ocjene smanjuje će se broj stresnih situacija i pisanja prisilnih testova. To su oni testovi kojima učitelj želi doći do bilo kakvih ocjena, posebice u predmetima koji imaju malu satnicu.
Isto tako, učitelji imaju manje administracije i manje dodatnog posla kojemu je cilj dokument bez ikakve službene vrijednosti. Tko je ikad priložio polugodišnje izvješće za npr. upis u srednju školu.
Osim kod učenika, dolazi i do vršenja pritiska na nastavnike da zaključe ”bolje” ocjene. Takvi zahtjevi dolaze od učenika, kao i njihovih roditelja. Time zaključivanje ocjena postaje izvor stresa koji se negativno održava na rad učitelja.
ZAKLJUČAK
Smatram da ova promjena nije trebala izazvati ovoliko ”bure” i rasprava. U stvari ona nam je otkrila da je problem negdje drugdje. Istinito je, ali i žalosno, da svi govore o ocjenama i … a nitko ne govori o znanju.
Bernarda Bobovečki
