Razgovor s postolarom Josipom Marinićem

Tajne obiteljskoga zanata

Tri generacije postolara u obitelji

Radnja postolara Marinića jedna je od najstarijih radnji u Slavonskome Brodu. Josip Marinić bavi se ovim poslom od 1994. godine. Naučio ga je od svoga djeda Drage i oca Grge. Josip je odrastao uz radnju i obiteljski obrt tako da nije dvojio što će biti nakon završene osnovne škole.

Osnovna znanja gospodin Marinić dobio je u srednjoj školi, a praktičnu vještinu svladao je u obiteljskoj radionici. U Slavonskome Brodu postoje samo tri postolarske radnje, a zanimanje postolara na tržištu nije osobito traženo i privlačno za mlade. Tajne postolarskog zanata odlučili smo otkriti  posjetom i razgovorom s Josipom Marinićem. On je i roditelj naših učenika. Dva starija njegova sina pohađala su našu školu, a najmlađi je sada učenik petoga razreda.

Od kada postoji postolarski obrt Marinić?
Moj je djed ovu radnju otvorio davne 1957. godine i od tada se taj posao prenosi s koljena na koljeno. Iako imam tri sina, oni trenutačno ne pokazuju želju da nastave obiteljsku tradiciju. Ipak povremeno stariji sinovi dođu u radionicu i pomažu mi kada imam puno posla. Važno mi je da su upućeni u popravak obuće.

Popravljaju li danas ljudi više ili manje cipele?
Posla u odnosu na prije ima manje, ali ja ga imam sasvim dovoljno jer postolara nema puno. U selima ih gotovo više nema pa dosta mojih mušterija dolazi sa sela.

Zahtijeva li Vaš posao mnogo truda?
Posao, naravno, zahtijeva truda, no to nije neki teški fizički posao. Potrebno je dosta vremena, truda i strpljivost.

Izrađujete li cipele ili ih samo popravljate?
Trenutačno ih samo popravljam zato što je kod izrade cipela potrebno više ulaganja, a naša radnja specijalizirana je samo za popravak cipela. Neke druge postolarske radnje u Brodu bave se izradom cipela.

Koje su vještine potrebne postolaru?
Postolaru je potrebna preciznost, urednost i strpljenje. Obuća mora biti  kvalitetno, uredno i precizno napravljena.

Gospodin Marinić s našim novinarkama

Možete li nam opisati postupak popravljanja cipela?
Prije svega mora se pregledati oštećena obuća, zatim slijedi čišćenje površine i na kraju ide lijepljenje. Većinom se radi ručno i bez ikakvih strojeva.

Kojim se alatima i materijalima koristite u radu?
Najčešći alati su postolarski čekić, skalpel, postolarski nož i kliješta, a materijali su pretežno guma, koža, a za sve to potrebno je kvalitetno ljepilo, ekserčići, zakovice, itd…

 Tko više popravlja obuću? Mladi, stari, muškarci, žene?
Uglavnom imam stalne mušterije. Povremeno dolaze i nove na preporuku tih starih. Najviše imam ženskih mušterije zato što žene, djevojke vole nositi cipele, sandale, čizmice pa ih onda i više popravljaju. Drago mi je što žene vole nositi obuću. A one uglavnom donose obuću za svoje muževe i djecu.

 Treba li tržište rada zanimanje postolara?
Tržište rada trenutačno uopće ne zahtijeva zanimanje postolara iako bi po meni  trebalo.  Nažalost ni obućarska industrija u Hrvatskoj nije razvijena.

Može li se pristojno živjeti od posla postolara?
Prihodi su solidni tako da se može živjeti od ovoga posla. Jedan od razloga je i taj što sam u svom prostoru, ne moram plaćati najam i to je jedan veliki bonus.

Razgovarale Ema i Elena Šišmanović  
Fotografije snimila Ana Zekušić

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *