O Parizu iz pera učenice

Putovanje iz snova

Već sam dugo znala da ću u listopadu otputovati u Pariz. Zato sam s nestrpljenjem iščekivala taj dan. Čini mi se da večer prije nisam  ni spavala. Ujutro sam brzo navukla odjeću i krenula u školu jedva čekajući da završi četvrti sat i da krenem  na dugo očekivano putovanje. Čim  se oglasilo  školsko zvono, spremila sam sve knjige u torbu i istrčala pred školu gdje su me čekali roditelji. Brzo smo se našli na autobusnom kolodvoru s kartom u džepu.

Nina se odmara ispred najpoznatijeg muzeja na  svijetu  –  Louvrea
Nina se odmara ispred najpoznatijeg muzeja na svijetu – Louvrea

Putovanje do Zagreba nije dugo trajalo. Na kolodvoru su nas čekali  teta i bratić, a zatim smo svi zajedno krenuli prema Veneciji koja mi se činila tako dalekom. Svakim prijeđenim kilometrom moje uzbuđenje bilo je sve veće. Iz Venecije poletjeli smo za Pariz. Malo me bilo strah poletjeti, no kao i uvijek skupila sam snage i za manje od tri sata bila sam na velikom pariškom aerodromu. Konačno smo stigli! Smjestili smo se u  hotel, prenoćili, a  novi dan započeli doručkom u francuskoj pekarnici. Nakon doručka otišli smo na vrh samog Eiffelovoga tornja na  kojemu sam osjećala strah i uzbuđenje istovremeno. No strah je brzo nestao kad sam vidjela grad iz te perspektive. Doista, Pariz je bio prelijep! Nakon Eiffela  otišli smo do najpoznatijeg muzeja na  svijetu  –  Louvre. No nismo odmah ušli jer razgledavanje muzeja bilo je rezervirano tek za subotu. Grad smo obilazili pješice. Imali smo vodiča koji nam je pričao o raznim zanimljivostima. Upijala sam svaku riječ.  Obišli smo katedralu Notre-Dame koja je svima poznata po filmu ,,Zvonar  crkve Notre –Dame“. Red za ulazak u crkvu bio je jako velik, ali isplatilo se čekati. Unutrašnjost je bila jako lijepa. Nakon katedrale šetali  smo parkom do visokoga tornja Obeliksa koji se nalazi na najvećem pariškom trgu. Toranj na vrhu ima malu zlatnu piramidu koja mi je izgledala čudesno. Sve su pariške građevine  divne i veličanstvene, no sve to obilaženje ipak mi je bilo dosta naporno.

Grad ljubavi i zabave

Svima nam je poznato da je Pariz grad ljubavi pa je bilo  vrijeme da i nešto takvo posjetimo. Jedna od stvari koja mi se jako svidjela bila je  Most umjetnosti na koji svi zaljubljeni stavljaju lokote sa svojim imenima,  zaključaju ih i bace ključ u rijeku Senu. Tako zaključaju svoju ljubav zauvijek.

Most umjetnosti na koji svi zaljubljeni stavljaju lokote sa svojim imenima
Most umjetnosti na koji svi zaljubljeni stavljaju lokote sa svojim imenima

Dan se bližio kraju,a mi smo nakon večere u pariškom restoranu otišli na spavanje  i uzbuđeni čekali novi dan – dan za Disneylad.Točno u devet sati sjeli smo na vlak i nako četrdesetak minuta vožnje stigli u park. Obilazili smo svašta, od adranalinskih vožnji do avanturističkih atrakcija . Najviše mi se svidjela vožnja ispucavanja u svemir,  zatim vožnja autića i Disneyjeva povorku. U toj povorci rasplesani junaci iz crtanih filmova plešu parkom i zabavljaju brojne posjetitelje. Najmanje mi se svidjela kuća strave zato što baš i nije bila strašna. U prodavaonici (nema šanse da ju zaobiđete) svako dijete ostaje bez daha  jer želite gotovo sve što se tamo nalazi. Kupila sam si samo  Minie Mause jastuk, a sestri plišanu lutku Elsu.  Disneyland i Eiffelov toranj pamtit ću kao najbolje doživljaju u Parizu. Zadnji dan vidjela sam najpoznatiju sliku na svijetu  – Mona Lisu. Ona se nalazi u Louvru gdje smo brojne znamenitosti,  ali Mona Lisa bila je najljepsa. Taj smo dan još posjetili Slavoluk pobjede te najdužu i najpoznatiju parišku ulicu Champs-Elysees  gdje je moj bratić Andrej plesao s uličnim zabavljačima. Sve nas je to nasmijalo i zabavilo. Vidjela sam još i baziliku Svetoga Srca Isusovog ispred koje se nalaze velike stube na kojima sjede mladi iz cijeloga svijeta i zabavljaju se uz ulične svirače.

Mogla bih još svašta pisati o ljepotama Pariza iako je na našem popisu ostalo  još  mnogo znamenitosti koje nismo stigli vidjeti.  Iskreno se nadam da ću se jednoga dana opet vratiti u grad ljubavi i svjetlosti.  Putovanje u Pariz bilo mi je  jedno od najljepših. Prebirući po fotografijama nastojat ću to putovanje što duže zadržati u sjećanju.

Nina Prpić

2 Comments on “O Parizu iz pera učenice”

  1. Poznam Ninu i njezina bratića . Tekst mi se sviđa zato što su išli u Pariz. Nadam se da su se dobro proveli. I ja sam bio u Parizu znam da je tamo lijepo.

Comments are closed.