O Francuskoj iz pera učenika

Paris
Putovanje u Pariz uvijek mi se činilo kao putovanje iz snova. Pitao sam se jedu li stvarno žabe,vole li slikati, imaju li ukusnu hranu, je li Eiffelov toranj stvarno čudo. Imam vam priliku odgovoriti na sva pitanja jer sam ove godine bio na tom putovanju.
Kako je sve počelo

Sve je počelo jednoga dana kada je mama došla s posla i rekla: „Imamo ponudu za Francusku. Hoćemo li?“ „Pa kakvo je to pitanje?“odgovorio sam. Naravno, nije baš sve išlo po mojemu planu. Uvjet je bio da budem odličan u školi, ali prihvatio sam izazov i pokušao riješiti mission impossible.Srećom mama mi je malo progledala kroz prste (jer nije sve bilo idealno) i tako smo jedne večeri sjeli na autobus i krenuli za Francusku. Vozili smo se dugo. Većina nas je bila na mobitelima, laptopima,ukratko rečeno stvarčicama koje nas održavaju na životu.

Veseli grad Strasbourg

Negdje oko 16 sati stigli smo u Francusku. Prvo smo obišli Strasbourg. Tamo se nalazi Međunarodni sud za ljudska prava. Znate, to je onaj sud kojima se Hrvati često obraćaju. Ako mjesni sud ne prihvati vašu tužbu, tad se javite u Strasbourg. Slikali smo se ispred suda za uspomenu. Obišli smo i samo središte grada. Nazvano je Mala Francuska zato što su se tamo obavljali „prljavi poslovi“. Nakon obilaska dobili smo nešto slobodnog vremena. Prošetali smo ulicama i primijetili da ima puno raskošnih trgovina, ali i puno prosjaka. To nas je začudilo zato što ti ljudi izgledaju kao radno sposobni. Također smo primijetili da ima puno biciklista i biciklističkih staza. Za razliku od Hrvatske tim je ljudima bicikl kao automobil. Slobodno vrijeme brzo je prošlo. Morali smo se vratiti u autobus i krenuti prema Parizu i obećavajućem hotelu u kojemu ćemo se lijepo odmorili.

frac2

Raskošan grad

Ujutro smo doručkovali. Hrana im je odlična! Poslije smo razgledavali Pariz.Prvo smo otišli na Eiffelov toranj. Da, uistinu je čudo! Toranj je podijeljen na tri razine. Neke su sagrađene čeličnim šipkama, a neke neprobojnim staklom. Na trećoj razini iscrtane su najviše građevine svijeta te njihove koordinate i točna udaljenost. Nakon razgledavanje tornja išli smo razgledati crkve. Obišli smo dvije crkve Notre Dame. Obje su puno veće nego ijedna u kojoj sam bio u Hrvatskoj. Poslije smo išli u muzej Louvre. Tamo smo vidjeli legendarnu Mona Lisu Leonarda Da Vincia. Jedva smo došli do nje. Izgledala je vrlo zagonetno kao da doista čuva tajnu. Svi su je turisti slikali, umjesto da su uživali u njezinoj ljepoti. U muzeju su izloženi i brojni Michelangelovi kipovi. Vidio sam uživo i kip Perikla . Bio je ljepši i veći nego što je u knjizi iz povijesti.

Mona Lisa

Navečer smo išli na vožnju rijekom Seinom, a poslije toga smo jeli pečenu patku u umaku. Mljac! Bio sam i u kabareu i vidio prave kabare plesačice. Izvrsno sam se proveo. Moj boravak u Parizu brzo je završio. Idući dan krenuli smo za Salzburg u Austriji. Tamo na svakom uglu svira klasična glazba. Ne možete to ni zamisliti! Bili smo u ulici u kojoj se Mozart rodio i vidjeli smo njegovu kuću. Zanimljivo je da u toj ulici svi znakovi trgovina moraju biti u skladu s tradicijom.
Umorni i zadovoljni viđenim krenuli smo kući. Put je bio odličan i još dugo ću ga pamtiti.

Ivan Stanić

6 Comments on “O Francuskoj iz pera učenika”

  1. Francuska je stvarno prekrasna država, a tvoj tekst mi je to još više dočarao. U tvojem putovanju najviše mi se dopao Eiffelov toranj, no i Monaliza se doima zanimljivom. Sviđa mi se kako posebnu važnost u svojemu tekstu pridaješ hrani, a vjerovatno bih i ja kada bih probao sve te specijalitete. Svaka čast, drago mi je da sam pročitao tvoj tekst.

  2. Ivane,tvoj tekst mi se dopao zato što si sve lijepo i detaljno opisao.Nadam se da češ pisati još tekstova i novih putovanja koje možemo čitati. Voljeo bih otići tamo i vidjeti sve što si i ti.

  3. Svaka čast! Čini mi se zanimljiv grad. Sviđa mi se kako si napisao ovaj putopis. Drago mi je što si otišao u Pariz.

  4. Vrlo lijep putopis! Jako mi sviđa Pariz kroz tvoje oči i kako si ga doživio i nama opisao. Najviše mi se svidio opis Eiffelovog tornja, a najsmješniji mi je opis Međunarodnog suda za ljudska prava. Nadam se da ćeš još puno putovati i vidjeti još puno toga. I ja bih rado posjetio Pariz.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *