Kako sam postala košarkaški sudac
Kornelija Lombar bila nam je učiteljica u četvrtom razredu. Mijenjala je našu učiteljicu na rodiljnome dopustu. Za to kratko vrijeme dobro smo ju upoznale pa tako i saznale za njezinu ljubav prema košarci. Pročitajte što nam je ispričala o sebi i svojemu hobiju.
Košarkaška lopta bila je moja najdraža igračka od najranije dobi. Nakon dugogodišnjega aktivnog igranja košarke ozljeda koljena označila je kraj jednog lijepoga perioda u mom životu. Poslije nekoliko godina stanke na nagovor bivšega trenera odlučila sam se okušati u sudačkim vodama i barem tako vratiti se na teren.
Put jednog sudca počinje polaganjem za pomoćnog sudca koji sudjeluje na utakmicama za zapisničkim stolom. Pomoćni sudci vode zapisnik, mjere vrijeme igre i vrijeme napada. Nakon polaganja ispita iz košarkaških pravila postaje se sudac nižih natjecanja kao npr. školskih liga. Nakon dvije godine stječe se pravo na polaganje za županijskoga sudca i sudca B1 lige. Zatim za državnoga sudca, sudce A2, A1 lige… Polaganje obuhvaća testove iz pravila, test trčanja, ali i mjerenje visine i težine koje moraju biti u određenim granicama.
Napredovanje košarkaškoga sudca ovisi i o broju odsuđenih utakmica, ali i o talentu. Najviši rang je titula Fibinog (FIBA-međunarodna košarkaška organizacija) sudca do koje je dug i naporan put.
Godine 2012. počela sam suditi. Trenutno sam jedini ženski sudac u našoj županiji i sudim B1 i niže lige. Kolege suci me prihvaćaju kao sebi jednaku i vrlo su susretljivi. Osjećam se odlično kada sudim jer to je hobi u kojemu iskreno uživam i koji mi predstavlja izazov.
Upočetku mi je bilo teško naviknuti se da više nisam igrač, već sudac i da moram gledati na igru iz potpuno druge perspektive. Međutim uz pomoć sudačkih kolega i iz utakmice u utakmicu trema je nestala i postajala sam sve sigurnija u svoje suđenje. Nije uvijek lako, susrećemo se i s pozitivnim i negativnim kritikama. Ali sve je to dio sudačkoga posla.
Za suđenje se fizički pripremam redovitim trčanjem. A psihička priprema započinje već kod primanja obavijesti gdje sudim, kojim ekipama i kada. Nakon toga slijedi kontaktiranje sudca s kojim sudim, dogovaranje vezano za utakmicu, informiranje o ekipama koje igraju i slično. Sudim svaki vikend. Nekad je utakmica u Slav. Brodu, a nekad putujemo i u Požegu, Novu Gradišku, Oriovac itd.
Nisam očekivala da će mi se suđenje toliko svidjeti. Nadam se da ću još napredovati i da neću dugo biti jedini ženski sudac u našoj županiji.Ipak, da mogu birati, rado bih i dalje bila igrač.
Iva Žbura i Marta Miklenić
