Intervju s Mirkom Ćurićem

Baštinik usmenih bajki slavonskoga kraja

U Gradskoj knjižnici  u Slavonskome Brodu održalo se predstavljanje projekta  Slikovnice iz slavonskoga kraja. Predstavio ih je Mirko Ćurić, skupljač usmenih narodnih priča iz đakovačkoga kraja. 

Sam autor pričao je o svojim bajkama. Do sada mu je izdano jedanaest bajki: Hrabri pijetao, Lisica u čizmama, Ženidba kraljevića žabe, Pazovka i druge. Prevedene su na engleski i mađarski jezik, a samo prva bajka ima nesretan kraj. U pripremi je i dvanaesta bajka.  Svaka bajka ima svoga ilustratora i to im daje bogatstvo slike i doživljaja.

Nakon predstavljanja projekta Slikovnice iz slavonskoga kraja zamolili smo urednika Mirka Ćurića, baštinika usmenih bajki, za razgovor. Pročitajte što smo saznali i prikupili.

Recite nam nešto o sebi. Odakle ste? Što ste po zanimanju?
Dolazim iz Đakova, rođen sam 1964. godine. Profesor sam hrvatskoga jezika i književnosti te ravnatelj Srednje strukovne škole u Đakovu.

Mirko Ćurić
Mirko Ćurić

Odakle Vam želja za pisanjem?
Želja za pisanjem dolazi iz osnovne škole. Moji učitelji i profesori potaknuli su me na pisanje. Išao sam u Osnovnu školu Vladimir Nazor u Đakovu. Radove sam prijavio u zbornik dječjih radova već u petom ili šestom razredu i dobio nagradu na dječjim školskim natjecanjima iz književnosti. I to je bio prvi poticaj. Radove u srednjoj školi također sam objavljivao u novinama. U četvrtome razredu objavio sam prvu pjesmu u jednom ozbiljnom zborniku i tada sam odlučio da ću se tijekom života baviti književnošću.
Zašto ste se odlučili na sakupljanje bajki?
Svi ste čuli za manifestaciju Đakovački vezovi. To je manifestacija koja se bavi narodnom baštinom. Jedan su dio narodne baštine bajke, basne, priče što mi pomaže pri izradi programa otvaranja Đakovačkih vezova. Tako sam pronašao nekakve radove gdje su bile sakupljene narodne priče. Pokušao sam prilagoditi taj narodni izraz čitateljima. Prvi je put to uspjelo i ljudima se svidjelo. Već se jedanaest godina bavim time, svake godine ljudi očekuju nešto novo.

Kako odabirete bajke koje ćete prepričati?
Gledam jesu li zanimljive-zanimljiva fabula, likovi, prilagodljive mladim čitateljima te da nema nasilja među likovima.

Jeste li napisali neku svoju bajku?
Pišem bajke, romane, zbirke pjesama, eseje i kritike. Obrađujem i zapisujem stare nezapisane priče naših baka s područja Đakovštine. Važno je sačuvati usmenu predaju. Najdraže su mi priče s istaknutim slavonskim motivima. Prva bajka koju sam prepričao ima nesretan kraj, a posljednja bajka govori o najmlađem kraljevom sinu koji je oženio žabu. Najdraža mi je Hrabri pijetao.

Hoće li se djeci svidjeti bajke?
Bajke su se svidjele djeci i zato ovaj projekt ide dalje. Onoga trenutka kada djeca prestanu čitati, prestat će i taj projekt.

Jeste li voljeli čitati bajke u djetinjstvu?
Volio sam čitati sve pa tako i bajke. Nekoliko puta pročitao sam Najljepše bajke svijeta.

Čitate li bajke svojoj djeci?
Da, čitam. Moja su djeca moji prvi čitatelji i željno iščekuju novu slikovnicu.

Koja Vam je Ivanina bajka najdraža i zašto?
Najdraža mi je bajka Šuma Striborova koja me potaknula na pisanje pjesme Veliki prasak i šuma Striborova. Sviđa mi se jer govori o roditeljima, djeci i plemenitosti jedne majke koja se odrekla svoje ljepote kako bi se posvetila svomu sinu.

Marija Oroz-Veselinović, Goran Švaganović, Matija Ratković, Darko Erceg

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *